Ivanka Kralj (54) i njen sin Ivan (20), mladić sa 17 teških zdravstvenih problema, ponovo su na vlastitom primjeru osjetili kolika može biti ljudska dobrota.
U ovom slučaju njihovom 'dobrom vilom' pokazao se čovjek kojeg znaju dugi niz godina. Boro Ivković, hrvatski branitelj i poduzetnik iz Osijeka im je, uz pomoć župana Ivana Anušića, Osječko-baranjske županije te mnogih prijatelja, nabavio kuću u Tenji.
POGLEDAJTE VIDEO o strašnom potresu koji je pogodio Sisak i Petrinju:
Naime, Ivanka i njezin sin su živjeli u Sisku, a nakon katastrofalnog potresa, iz kojeg su jedva izvukli živu glavu, odlučili preseliti u Slavoniju.
Doslovce su, kažu, puzali kako bi izašli iz prizemlja urušene stare zgrade, od čega se još nisu psihički oporavili. Presretni su što su dobili kuću, a i Boro je sretan što im je mogao pomoći.
- Kuća ima tri sobe, kuhinju, kupaonicu, lijepo dvorište i veliki plac. Ovih dana trebali bismo uplatiti novac vlasnici kuće, koja je inače iz Novog Sada, i potom se Ivanka i Ivan mogu useliti u kuću bez problema... Naime, njihov je stan u Sisku uništen i tko zna kad će biti obnova, a osim toga, ondje tlo podrhtava, a Ivan, koji je doista bolestan mladić, treba svu moguću skrb - rekao je Boro Ivković za Glas Slavonije.
Ivanka nije mogla zaustaviti suze kad je čula za kuću
- Ovo nam je velika sigurnost i nemam riječi hvale za sve ljude koji su se uključili, na čelu s našim anđelom čuvarom, Borom Ivkovićem. Naime, nas veže prijateljstvo još iz 2005. godine kad je Ivanu pod hitno trebao pulsni oksimetar. Prije nego što ga je Ivan dobio, dvije i pol godine provela bih budna noću u strahu hoće li preživjeti. Iako mu je taj aparat pomogao, nažalost, moj Ivan je mladić kojem se dijagnoze nižu jedna na drugu, počevši od hidrocefalusa s dva mjeseca života, a potom i tumora na kralježnici, sljepoće, problema s mjehurom i niza popratnih bolesti - rekla je Ivanka pa se prisjetila kako su bježali iz porušenog Siska.
- Ono najvrjednije, Ivanove zdravstvene dokumente, imala sam u automobilu, jer ih uvijek ondje, zlu ne trebalo, držim. U automobilu je bila i jedna moja trenirka koju bih trebala u slučaju da Ivan mora u bolnicu, a nakon što je bio prvi slabiji potres 28. prosinca, spakirala sam i Ivanovu odjeću, kao da sam predosjećala da ćemo dan kasnije ostati bez svega. Zahvaljujući dobrim ljudima ovdje u Slavoniji, Ivan i ja ipak ćemo imati svoj krov nad glavom. Znate, mi živimo u divnom apartmanu, imamo što jesti i imamo divan smještaj, ali nisi svoj na svome i nekako ti je neugodno - dodala je pa obrisala suzne oči i čvrsto zagrlila svojeg sina.
Boro im je puno pomogao kad je Ivan bio malo dijete
Ovaj divan čovjek prvi put im je pomogao kad je Ivan imao tri godine. On je, naime, rođen s brojim dijagnozama i 90 postotni je invalid, a Boro mu je kupio 10 tisuća kuna vrijedan pulsni oksimetar bez kojega dječačić nije mogao živjeti jer bi prestao disati svaki puta kada bi pao u dubok san. Od tada je prošlo dosta vremena, ali Ivanka i Ivan nisu zaboravili Boru.
Svake godine bi mu se javili, čestitali blagdane.
Ponovno im je pomogao nakon potresa, pronašao im je privremeni smještaj i pomogao preseliti stvari koje su uspjeli spasiti.
Opisao je to iskustvo.
- Gledao sam na televiziji javljanja iz Siska i Petrinje nakon potresa i u jednom kadru činilo mi se da vidim ženu koju dobro znam, Ivanku i njenog sina, kako stoje ispred porušene zgrade i plaču. Stisnuo mi se želudac od straha. Zar je moguće da je to Ivan?! Odmah sam pokušao nazvati Ivanku no, telefonske linije su bile u kvaru. Dobio sam ju tek sutradan ujutro. Rasplakala se jer se nismo čuli dugo. Pitao sam ju kakvo je stanje, imaju li gdje biti, a kada je rekla da je prošlu noć prespavala u autu jer se ne usudi biti u stanu, krenuo sam po njih - ispričao je Boro dok je nakon potresa nosio Ivanove stvari iz automobila u stan koji im je dao na korištenje.
Smjestio ih je u stambene prostore Nogometnog kluba Metalac kojemu je on vlasnik, a u kojima inače žive njegovi nogometaši koji nisu iz Osijeka. Ivanka i Ivan tu imaju sve; nekoliko soba, sanitarne čvorove, televizore, Internet, grijanje, kuhinju.
- Suze su mi išle kada sam ih vidio u njihovoj ruševnoj zgradi. Ljudi su u vrećicama iznosili svoje stvari. Svi su plakali. Centar Siska je sav srušen. Ništa se tu neće moći obnoviti; samo srušiti i graditi novo - rekao je Boro dodajući kako su ga posebno potresli stari ljudi koji ne žele nikamo otići iz svog grada nego spavaju u automobila pored ruševina svojih domova.