Nisu pomogle suze ni opravdavanja da novorođenče nakon poroda nije plakalo i da ga majka nije imala namjere ubiti, nego da ga je vjerojatno slučajno ugušila svojim tijelom dok se spuštala iz čučećeg položaja. Sudsko vijeće jednog Županijskog suda u središnjoj Hrvatskoj u utorak je majku nepravomoćno proglasilo krivom za teško ubojstvo osobe posebno ranjive zbog njezine dobi.
Sudac joj je izrekao kaznu u trajanju od jedanaest godina zatvora, tek nešto više od zatvorskog minimuma, koji predviđa kaznu od deset godina do dugotrajnog zatvora za ovo kazneno djelo.
Po majku su odmah došli pravosudni policajci kako bi je prevezli u istražni zatvor budući da se on automatski određuje ako se okrivljeniku izrekne pet ili više godina zatvora.
Prije nego su je odvezli oprostila se od sadašnjeg supruga, trećeg partnera s kojim ima četvrto dijete. Iz prve dvije veze ima još troje djece, koji se nalaze u udomiteljskim obiteljima.
Optužnica ju je teretila da je u listopadu 2017. godine, neposredno nakon što je bez ičije pomoći rodila u spavaćoj sobi, rukom prekrila nos i usta bebe i ugušila je. Dijete je pronašla majka tadašnjeg izvanbračnog supruga optužene.
Kako žive u istom domaćinstvu, ona je, nakon što je primijetila da “snaha” više nema trbuh, išla istražiti što se dogodilo. Dijete je našla u plastičnoj vreći u kanti za smeće.
- Na dnu kante vidjela sam čudnu crnu vreću. Izvukla sam je i vidjela u njoj krvavu plahtu. Povukla sam je i vidjela dječju glavicu. Prvo sam pomislila da je neka lutka, a kad sam povukla plahtu još jednom, vidjela sam tijelo bebe. Bila je skvrčena - svjedočila je na sudu svekrva optužene.
Tijekom postupka utvrđeno je da je optužena sve vrijeme skrivala trudnoću te da je i najbližima, odnosno tadašnjem partneru i ocu djeteta, kao i njegovim roditeljima, govorila da ima "cistu".
Sudsko-medicinski vještaci utvrdili su, da je dijete rođeno živo i da je umrlo uslijed ugušenja. Na licu bebe pronašli su tragove, oguljotine kraj nosa, zadobivene uslijed gušenja.
- Jedini istinit navod koji smo čuli od optužene je da nikome nije rekla za trudnoću. Ona je dobro znala kako funkcionira Centar za socijalnu skrb i mogla je poduzeti radnje oko zbrinjavanja bebe, no ona je se htjela "riješiti". Ta namjera postojala je već u trenutku kad je shvatila da je trudna, a i sama je rekla da se nije pripremala za bebu. Odlučila je ubiti to dijete i tu namjeru sprovela samo se nadala da bebu nitko neće pronaći i da će se uspjeti izvući - navela je zamjenica županijske državne odvjetnice koja je vodila slučaj.
Braniteljica optužene pokušala je dokazati da se ne radi o teškom ubojstvu već usmrćenju, obliku privilegiranog ubojstva koje majke znaju počiniti nakon poroda uslijed jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda.
- To je opterećenje proizlazilo iz njezina teškog socijalnog i materijalnog položaja. Naime, optužena potječe iz obitelji oca alkoholičara, koji je psihički i fizički zlostavljao njezinu majku. Već s 19 godina zasnovala je prvi izvanbračnu zajednicu sa starijim muškarcem te rodila dvoje djece. Živjeli su u neadekvatnim stambenim uvjetima, bez vode te je bila izložena zlostavljanju. To zlostavljanje je prijavljivala te je neko vrijeme provela i u sigurnoj kući. Nakon jedne žešće epizode odveli su je u Psihijatrijsku kliniku gdje je provela dva mjeseca. Tamo je i upoznala drugog supruga, koji je bio na liječenju od alkoholizma - rekla je njezina braniteljica. Oni su započeli vezu, preselila je kod njega nadajući se boljem životu, ostala je trudna i rodila treće dijete, no suprug se ubrzo vratio alkoholizmu.
- Porodila sam se u jutarnjim satima, oko 6.30 sati. Tad još nisam znala ni spol djeteta, saznala sam ga tek iz izvješće koje mi je pokazala braniteljica. Rodila sam u sobi, gdje je na krevetu spavao moj tadašnji izvanbračni suprug. On ništa nije čuo jer je stalno bio pijan - kroz suze se branila na sudu. Tvrdila je i da beba nije davala znakove života, da uopće nije plakala te da zadnja dva ili tri dana pred porod nije osjetila ni da se miče.
Prilikom izricanja kazne sud je uzeo u obzir i psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje prema kojemu je u trenutku zločina bila smanjeno ubrojiva, ali ne bitno. Utvrdili su i kako su kod nje prisutna obilježja ovisnog poremećaja ličnosti koji karakterizira osjećaj bespomoćnosti, submisivnosti, potrebom da drugi preuzmu brigu za nju, nesposobnošću donošenja odluka i potrebom za stalnom podrškom. Osobe koje pate od ovog poremećaja, naveli su vještaci, karakterizira izbjegavanje vlastite odgovornosti i svih zadataka u kojima je potrebno neovisno funkcioniranje ili preuzimanje odgovornosti.
Osim smanjene ubrojivosti, kao olakotne okolnosti prilikom određivanja kazne, sud je uzeo u obzir i njezino zaista teško socio-ekonomsko stanje koje traje gotovo čitav život te činjenicu da ranije nije bila kažnjavana. Na presudu stranke imaju pravo žalbe.