Razumijem da dijete, kad krene u vrtić, treba prilagodbu, ali naš je Luka dobio pola sata vrtića, odnosno predškole tri puta tjedno - moram ga dovesti tamo u 13, a odvesti do 13.30 sati, taman da izuje cipele i obuje papuče, pa iz papuča opet uđe u cipele, i ide kući -  ogorčena je Jelena Vlahović iz Metkovića, majka šestogodišnjeg dječaka s autizmom. Ovo nije priča samo o Luki, već o državi u kojoj nema mjesta za djecu s poteškoćama i posebnim potrebama.

Dvije godine ona i suprug Jadranko pokušavaju Luku upisati u vrtićki program, da se socijalizira, bude s djecom barem malo, no to im nije uspijevalo, mjesta nije bilo. Luka je zato stalno kod kuće s mamom i tatom i četiri starije sestre, vršnjake je viđao samo vani. Nakon intervencije i brojnih poziva iz udruge Sjena za djecu i odrasle s teškoćama, napokon je dobio priliku ići u Dječji vrtić Metković od početka listopada no, kako stoji u "opservacijskom ugovoru", po pola sata triput tjedno. Ugovor se sklapa, piše u njemu, na najmanje tri mjeseca.

- Odvedem ga da uđemo u 13 sati, i bude toliko sretan što vidi djecu, da bi u cipelama uletio unutra. Dok se preobuje, opere ruke i sve, jedva da je s djecom bio. Ja sjedim ispred u autu, kamo ću na manje od pola sata, nema smisla, kaže gospođa Vlahović. Otac Jadranko je u mirovini, Jelena je kod kuće kao Lukina njegovateljica. Dječak nosi pelene, ne govori puno, u svakom je slučaju ovisan o tuđoj pomoći.

- No voli jako djecu i vrtić, trebaju mu, kaže majka. No pola sata triput tjedno je, smatra, potpuni apsurd.

Ravnateljica vrtića Julijana Bebić u telefonskom nam je razgovoru rekla kako je sve po propisima, dok smo iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih dobili odgovor kako je u tijeku inspekcijski postupak.

- Napominjemo da Zakon o prosvjetnoj inspekciji propisuje da je provodeći inspekcijski nadzor inspektor dužan čuvati osobne i druge podatke koje sazna u obavljanju svojih dužnosti kao službenu tajnu te postupati tako da se ne ugrozi zakonom ili drugim propisom utvrđena tajna. Također, prosvjetna inspekcija dužna je kao inspekcijsku tajnu čuvati dokumentaciju i druge podatke i činjenice u vezi s inspekcijskim postupkom, odgovorilo nam je jučer Ministarstvo na upit je li ugovor kakav su roditelji dobili od vrtića uobičajen, na, efikasno, manje od pola sata, i što roditeljima garantira da tri mjeseca neće trajati šest, ili čak i dulje vrijeme.

Ravnateljica Bebić za 24sata kaže kako "opservacijski ugovor" podrazumijeva praćenje djeteta, shodno njegovim mogućnostima.

- Satnica će se produžavati do satnice za program obavezne male škole. Roditelji imaju svoju viziju, a mi zakon i pravilnike, sve je u interesu djeteta. Dijete je s teškoćom, zahtjeva poseban pristup i uvjete, kaže.

Na pitanje određuju li propisi uvijek pola sata, odgovara kako sve ovisi o sposobnostima djeteta. Mala škola, dodaje, traje triput tjedno po tri sata, do isteka 210 sati pa će i Luki vrtić, kad shvate da može tamo dulje boraviti, i ovisno o procjeni stručne službe, produžiti boravak za pola sata.

- Pratit ćemo ga pa vidjeti moramo li se vratiti na pola sata ukupno, ili eventualno produžiti do tri sata, kaže ravnateljica. Na naše pitanje što se u pola sata, jedva, uopće može procjenjivati, odgovara kako "nemaju drugog načina".

- Dijete je bilo bolesno, nije počelo s programom kad i druga djeca, bilo je odsutno i prošli ponedjeljak, što nam skraćuje mogućnost zaključka. To je dijete koje se ponaša instinktivno, ima svoje neke poteškoće, moramo biti oprezni prvenstveno u cilju njegove sigurnosti, kaže. Upitana zašto dječak i ranije nije primljen, odgovara kako nije bilo mjesta ni za neku djecu s puno više bodova.

- To što u ugovoru stoje tri mjeseca, ne znači da će biti po pola sata cijelo to razdoblje. Već ćemo sljedeći tjedan promatrati mogućnost produženja za pola sata. To može biti sljedeći tjedan, ali ja to ne mogu prejudicirati. Ponašanja su nepredvidiva kod svakog djeteta, zaključuje ravnateljica.

Gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan odgovara nam kako mu je žao, ali je stručna služba vrtića tako prosudila.

- Prosudili su da se dijete ne može odmah pustiti na dva, tri sata već da se treba prilagoditi, radi sebe i druge djece, kaže Milan. 

Majka se pita zašto im onda tako nije navedeno u ugovoru, nego samo pola sata najmanje tri mjeseca.

- Drugdje nije tako, u Pločama imam prijateljicu čije je dijete staro koliko i Luka, s istim problemima, i u vrtiću je već tri godine, po tri sata dnevno, ogorčena je majka Jelena.

Suzana Rešetar, predsjednica udruge Sjena za pomoć djeci i odraslima s teškoćama kaže kako bi voljela upoznati stručnjaka koji dječaka procjenjuje u manje od pola sata triput tjedno.

- Osim ako nema kristalnu kuglu ili nije vidovita, ta osoba je doista izvanredna. Pazite, dijete u vrtić mora doći u 13 sati, a otići ne u 13.30 nego do 13.30. Pa to nije ni za djecu uobičajenog razvoja. I čemu služe pravobranitelji, sve stručne službe, ministarstva, ako se preko nas, udruga, djecu upisuje u programe, osigurava im se tako rehabilitacija, sve pod pritiskom medija. Ne vidim smisao cijele administrativne piramide onda, napominje Rešetar.

Kako je napisala na društvenim mrežama, dvije su godine trajali bezuspješni pokušaji roditelja da dječak ostvari svoje pravo na rani predškolski odgoj. 

- Nakon niza dopisa i telefona, majka dobija obećanje da dječak 1. listopada kreće u predškolu. Još smo jedno dijete uspješno upisali tamo gdje mu je odavno mjesto, s vršnjacima. Odradile smo nečiji posao, idemo dalje. Par tjedana kasnije majka šalje odgovor da je dječak dobio tri dana od 13 do 13. 30, napisala je ogorčeno Rešetar.