Sjedinjene Američke Države koriste sustav elektorskih glasova, pri čemu svaka savezna država ima određeni broj elektora na temelju broja svojih kongresnih predstavnika (zbroj senatora i predstavnika). Ukupno je 538 elektora, a za pobjedu je potrebno osigurati većinu od 270 elektorskih glasova.
Moguće je da dva kandidata završe s jednakim brojem elektora - 269-269. Ako do toga dođe, izbor predsjednika i potpredsjednika prebacuje se na Zastupnički dom Kongresa, koji bira predsjednika, dok Senat bira potpredsjednika.
Takav scenarij izjednačenih elektorskih glasova nije bio u modernim izborima, ali je teorijski moguć, a sve ovisi o osvajanju swing ili neodlučnih zemalja.
Tako je taj ishod moguć u tri scenarija:
1. Ako Kamala Harris osvoji Arizonu, Georgiju, Nevadu i Wisconsin, a Trump osvoji Michigan, Sjevernu Karolinu i Pennsylvaniju.
2. Ako Harris osvoji Arizonu, Nevadu, Sjevernu Karolinu i Wisconsin, a Trump Georgiju, Michigan i Pennsylvaniju.
3. Ako Harris osvoji Arizonu, Georgiju i Sjevernu Karolinu, a Trump pak dobije Michigan, Nevadu, Pennsylvaniju i Wisconsin.
Na američkim predsjedničkim izborima nikada nije zabilježen slučaj u kojem su dva kandidata završila s potpuno izjednačenim brojem elektorskih glasova. Najbliže tome je bio izbor 1800., kada su Thomas Jefferson i Aaron Burr osvojili isti broj elektorskih glasova. To je izazvalo ustavnu krizu jer je, prema tadašnjim pravilima, Zastupnički dom Kongresa morao odlučiti između njih dvojice.
No tad je bio nešto drugačiji sustav nominiranja kandidata za predsjednika i potpredsjednika. Naime, prema pravilima izbornog sustava koji je bio na snazi prije ratifikacije 12. amandmana na Ustav SAD-a 1804., svaki član Elektorskog kolegija davao je dva glasa, bez razlike između glasova za predsjednika i potpredsjednika. Kako je Jefferson 1796. osvojio drugi najviše glasova, bio je izabran za potpredsjednika.
U 1800. godini, za razliku od 1796., obje su stranke formalno nominirale svoje kandidate. Demokratski-republikanci su nominirali Jefferson - Aaron Burr, dok su Federalisti nominirali Adams - Charles C. Pinckney. Svaka je stranka imala plan prema kojem bi jedan od njihovih elektora glasovao za trećeg kandidata ili bi apstinirao kako bi njihov preferirani predsjednički kandidat (Adams za Federaliste i Jefferson za Demokratsko-republikance) osvojio jedan glas više od drugog kandidata na listi.
Na kraju, Jefferson i Burr su osvojili po 73 elektorska glasa, Adams je osvojio 65, a Pinckney 64. Pretpostavka Demokratsko-republikanaca da će neki elektori glasovati za Jeffersona, a ne za Burra, rezultirala je izjednačenjem, poznatim kao Burrova dilema. To je zahtijevalo dodatne izbore u Zastupničkom domu. Prema uvjetima Ustava, odluku je donosio Zastupnički dom između Jeffersona i Burra.
Burr je optužen da je vodio kampanju za predsjednika unatoč tomu što je bio član Jeffersonove stranke. Svaka delegacija države dala je jedan glas, a pobjeda u dodatnim izborima zahtijevala je većinu delegacija država. Nijedan od kandidata nije uspio pobijediti u prvih 35 glasovanja, jer su većina federalističkih zastupnika podržali Burra, a svi Demokratsko-republikanski zastupnici su podržali Jeffersona. Na kraju je nekoliko Federalista prebjeglo na Jeffersonovu stranu, što mu je omogućilo pobjedu na 36. glasovanju.