Obitelji Šuvaković iz Vinkovaca preko noći se promijenio život, kad su saznali da njihova sedmogodišnja kći Lucija ima akutnu mijeloičnu leukemiju (AML) i da joj hitno treba donor koštane srži radi transplantacije.
POGLEDAJTE VIDEO: Oboljela je od leukemije i treba joj donator koštane srži
Tipizacijom krvi ustanovljeno je da Lucijina seka Sara (6) i brat Ivan (2) nisu pogodni kao donori, dok su mama Lidija (40) i tata Tomislav (42) tek djelomično pogodni, pa su njihovi obiteljski prijatelji, u želji da pomognu, aktivirali potragu za najpogodnijim donorom pozvavši sve zainteresirane da se jave u Crveni križ. Javilo se već mnogo građana koji žele pomoći. Ona čeka na Odjelu za djecu u Institutu za onkologiju i hematologiju u Klaićevoj bolnici u Zagrebu.
- Prije oko tri mjeseca Luciju je boljelo grlo i imala je bolnu oteklinu na vratu koja se povećavala. Nisam mislila da je nešto strašno jer je ona često imala grlobolje, a i dobro se osjećala, išla je na treninge, u školu, normalno funkcionirala. No doktorica je zatražila sve pretrage i čim je vidjela nalaz krvi poslala nas je u bolnicu. U Klaićevoj je ostala 8. prosinca prošle godine i već nakon dva dana počeli su s kemoterapijom jer su otkrili AML i da je u rizičnoj skupini. Do utorka prima pametni lijek koji je baš za njezin tip AML-a, potom slijedi tjedan dana pauze, a onda će dobivati drugu vrstu kemo i to će biti treći ciklus - govori nam mama Lidija, koja je do prije neki dan provela šest tjedana u bolnici s Lucijom.
Obitelj Šuvaković se prije pola godine doselila u Vinkovce iz Njemačke, gdje su živjeli od 2014. Tamo su rođena sva njihova djeca, a supružnici su imali poslove. No mama Lidija poželjela je vratiti se živjeti u Hrvatsku. Lucija je krenula u školu, svi su se adaptirali, a onda im se ovo dogodilo.
- U srijedu sam predala zahtjev u HZZO za odobrenje pretraživanja svjetskog registra donora koštane srži, što su mi dali na Rebru. Rečeno mi je da se to odobrava po hitnom postupku. No u petak su mi rekli da zahtjev ipak nije odobren jer Lucija ima njemačko zdravstveno osiguranje. Do sada smo išli kod pedijatra, zubara, otkako je u bolnici nitko nije pitao za to osiguranje i nikad to nije predstavljalo problem, nego sad. Tako da sad čekamo da zahtjev odobri njemačko osiguranje - dodaje mama Lidija, koja se teško nosi s činjenicom da mora biti kod kuće i naprosto čekati razvoj događaja.
Pokušava ostati hrabra, no svako malo brizne u plač skrivena u kupaonici da je ne vide Lucijini mlađi brat i seka.
Samo osam tjedan
Oni su već dovoljno nesretni što im nema tate i seke kod kuće. Shrvala ju je informacija da kemoterapije ne djeluju i da je potrebna transplantacija, i to u roku od osam tjedana. Boji se da je to prekratak period za pronalaženje donora.
- Transplantacija se može napraviti samo u trenutku kad je bolest u remisiji. Do tog stanja dovode je kemoterapijama. S obzirom na to da ona ne reagira dobro na kemoterapije u smislu da one nemaju toliko učinka koliko smo se nadali, mora ih primiti tri ciklusa. To je taj period od osam tjedana. Akutna mijeloična leukemija ima tri rizične skupine, a ona je u trećoj, najgoroj, jer ima neku genetsku mutaciju i jedan pozitivni nalaz koji sugerira potrebu transplantacije jer ni jedan drugi oblik liječenja ne pomaže. Čujem svakakve priče, da ljudi tjednima čekaju donora, da se neki donori predomisle kad ih se kontaktira, da se ni ne pojave na pripremama za transplantaciju. Ali svi me tješe da će biti dobro, da je mnogo ljudi u registru. Kontaktirali smo čak obitelj jedne djevojčice koja je proljetos čekala transplantaciju, nađen joj je donor iz registra iz Grčke, ali se čovjek nije javio mjesec dana. Djevojčica je morala ići na četvrti krug kemo i onda je tek uslijedila transplantacija, ali je sad sve u redu - govori uznemireno mama Lidija, koju donekle tješi činjenica da se njezina Lucija odlično nosi sa svojim stanjem.
- Nije uplašena. Ona mene tješi cijelo vrijeme. Odlično podnosi kemo. Curi joj terapija, a ona jede sendvič. Bilo je dana kad je povraćala, imala proljev tjedan dana, ali nije ni smršavjela, nije tužna, odlično se drži psihički.
Pomirila se što gubi kosu
U jednom trenutku me je pitala hoće li umrijeti. Skoro mi je srce puklo. Rekla sam joj da neće jer za njezinu bolest danas postoji lijek, da se ne treba bojati. Kad sam primijetila da joj otpada kosa, sklanjala sam joj s jastuka otpale pramenčiće da ih ne vidi, da se ne šokira, ali i ona je sama shvatila da joj otpada, jer kad god prođe rukom kroz kosu, ostane joj pramen u ruci. Počela je plakati kad sam joj objasnila da će joj kosa otpasti, ali smo se dogovorile da ćemo kupiti razne perike koje ćemo nositi dok joj ne naraste nova kosa. To ju je utješilo, ali sad više ni ne razmišlja o kosi. Pomirila se s time - dodaje mama.
Lucija je u bolnici sad u gotovo sterilnim uvjetima. Zbog kemo će joj imunitet biti iznimno nizak. S njom u sobi može biti samo tata, koji je morao i prestati pušiti zbog toga što izlazaka iz sobe nema. K njima ulaze samo doktori i sestre. Ipak, smiju se igrati i zabavljati kako god žele. Lucija ima i laptop da preko njega prati online nastavu, ali i puno pisama i igračaka koje su joj poslali prijatelji iz škole i članovi obitelji.
- Zadivljena sam angažmanom svih liječnika i sestara na odjelu jer su nam se u potpunosti stavili na raspolaganje. Imamo psihološku pomoć ako nam treba, terapeute, fizijatre... Doktori odgovore na sva naša pitanja, pomažu sa savjetima. Stvarno imamo osjećaj da je Lucija tamo u najboljim rukama - dodaje mama Lidija.
Zahvalni su, kaže, svim ljudima koji su se u Vinkovcima i diljem Hrvatske javili za pomoć.