vlada ne može birati umjesto građana jer hr vlada Demokracija a ne partija kao u jugi

Drago Lovrić, fudbaler koji je nekad igrao u SK-PJ (Savez komunista-pokret za Jugoslaviju). Neodoljivo me podsjeća na Dragu Prgometa.

Apsolutno sam protiv uvođenja obveznog vojnog roka. Ako ga uvedu, nadam se da će mene (rođenog 1995.) zaobići i da će ići samo oni koji sad navršavaju 18 godina. Uvođenje bi bilo bacanje novca, a nema ni odgovarajućeg prostora gdje bi se obuka održavala kad su vojni objekti bivše JNA mahom uneređeni i zapušteni. Koliko znam jedino u Sinju postoji odgovarajući prostor kamo se išlo služiti vojsku nakon raspada SFRJ. Vojska je jednostavno sve protivno mojim životnim idealima. Ja sam prije svega samotnjak, krajnje nedruštvena osoba. Volim biti sam i izoliran od svih, cijelo prvo polugodište prvog razreda osnovne škole nisam progovarao koliko sam zatvoren i povučen. Sve do kraja četvrtog razreda osnovne nisam htio pjevati na glazbenom. Sama riječ vojska podrazumijeva neku čvrstu zajednicu, neku skupinu ljudi koja ima izraženu koheziju, koji bi poginuli jedan za drugoga. U vojsci je sve po ustaljenom redu. Točno je određeno kad se ustaje, kad se i koliko dugo tušira, kad se jede i sl. Ja sam protivnik bilo kakvoga reda. Život ne treba biti uređen kao skladba, nego treba mirno opušteno lagano ploviti kroz njega. Uopće ne treba znati koliko je sati, treba živjeti po osobnom nahođenju. Najljepše je spontano uživati, a ne slušati zvonjavu sata nad glavom u isplaniranom i predvidivom životu. Treće, ja sam pacifist. Volim mir i tišinu, a ne gužvu i buku. Toliko sam miroljubiv da sam se do 13. godine života bojao baciti petardu (drugi su bacali u dobi od 4 godine), bacao sam ih zimu-dvije