Ivica Todorić prošlu Novu godinu je dočekao u svom dvorcu na obroncima Medvednice zaštićen od svih. Od Porezne uprave, DORH-a, medija, uz svesrdnu potporu politike. Ovu će dočekati u “izbjeglištvu” u Londonu, a za vratom su mu i istražitelji, vladajućem HDZ-u je neprijatelj broj 1, nema svoje poslovno carstvo, a mediji objavljuju detalje o njegovoj rastrošnosti.
U par mjeseci je pao nedodirljivi Gazda, a s njim i cijeli nakaradno postavljen poslovni sustav. Sustav koji je gradio na dugu, neplaćanju dobavljačima, ucjenama da mu moraju posuđivati novac i uz svesrdnu podršku politike. Gazda je i dalje svojevrsni fenomen. Dok ljudi tonu u siromaštvo zbog blokiranog računa za režije, on uspijeva i dalje živjeti kao kralj s osam blokiranih računa. Trebali bi to biti svi računi na kojima ima novac, ali Gazda je očito milijune maknuo od očiju istražitelja.
U Londonu gdje je pobjegao od pritvora u Hrvatskoj živi u elitnoj četvrti gdje najam stana plaća 30-ak tisuća kuna mjesečno. Ima i za skupe odvjetnike, savjetnike za odnose s javnošću, piše internet blog i prijeti Vladi da će ih srušiti. I pokazuje da je u zavidnoj formi bježeći ulicama Londona od novinara.
Kako je to uspio? Pa po onome što su zasad utvrdili istražitelji, na najkreativnije načine. Na teret mu se stavlja da je izvukao 1,4 milijarde kuna. Izvanredni upravitelj Ante Ramljak tvrdi, čak i 2,5 milijardi kuna. Agrokor je bio kasica prasica obitelji. Kada je trebalo urediti dvorac, Agrokor je plaćao nepostojeće usluge tvrtki u Švicarskoj, a oni naručivali luksuz.
Tvrtka mu je kupila i dvorac prikrivenim financiranjem, plaćali su obitelji putovanja, provode, tulume, jahte, vile na Jadranu...
Da je neki mali poduzetnik uhvaćen u promilu takvih muljanja, već bi platio masne kazne, ali ne i Gazda. Sporost istrage omogućila je i njemu i sinovima odlazak u inozemstvo. Ostali suoptuženi menadžeri sad tvrde da nemaju pojma o ničemu. Proces, ako ikada Todorić i dođe pred sud, trajat će desetke godina....
Za koju godinu, kada Todorićeve tvrtke budu prodane, mlađe generacije se neće ni sjećati sijedog starca u sudnici.
S Todorićem bi trebala završiti jedna era crony kapitalizma u Hrvatskoj, ali nadati se da je on iskorijenjen, bilo bi preoptimistično. Država voli odane poduzetnike, a oni vole poslovati s njom. Privilegiranih će i dalje biti, ali Gazdu više neće nitko moći nadmašiti.
Todorić je u šaci držao političare i najmoćnije poduzetnike. Nitko o njemu nije htio javno reći niti riječ kritike. Zato se i dozvolilo gomilanje problema koji umalo nisu zemlju bacili nazad u recesiju.
Ako tvrtke koncerna uspiju preživjeti, dobiti nove vlasnike i sačuvati radnike, bit će barem to pozitivna Gazdina ostavština.