Povodom 80. godišnjice početka Drugog svjetskog rata donosimo vam specijal o Trećem Reichu i njihovom vođi Adolfu Hitleru, čovjeku koji je započeo najveće krvoproliće u povijesti. Šesti dio specijala donosi priču o nacističkim logorima smrti
- Koncentracijski logori bili su zamišljeni kao prošireni zatvorski odjeli za one koji su pružali otpor Novom Hitlerovom poretku, i njihovu uklanjanju bez zakonske ovlasti kao 'izdajica' ili 'špijuna' u slučaju da se njihov 'preodgoj' pokaže neuspješnim. Od 1941. pa nadalje većina tih logora postale su velika tržnica robova, ali čak i tada su se još znatno razlikovali u surovosti, što je uvelike ovisilo o nacionalnosti zatvorenika. Čak i u najgorima od njih, koliko god uvjeti bili strašni, ipak su postojali mali izgledi za preživljavanje.
Poljska- idealna za logore smrti
Logori 'istrebljenja' nisu pružali takve izglede. Otvoreni su s jedinim ciljem istrebljenja europskih Židova i Roma. Četiri takva postrojenja bila su namijenjena isključivo istrebljenju: prvi je bio ustanovljen kao probni logor, Chelmno(Kulmhof) u prosincu 1941. Potom, nakon Konferencije u Wannseeu u siječnju 1942. na čijem je čelu bio Reinhardt Heydrich, službenim je pečatom potvrđen program istrebljenja u logorima Belzec (u ožujku 1942,). Sobibor (u svibnju 1942.) i u najvećemu od njih, u Treblinki( u lipnju 1942.) Svi su se oni nalazili u radijusu od približno 320 kilometara od Varšave. - piše Gita Sereny u svom djelu Treblinka: Put u tamu.
Odluka o tome da ih se sve smjesti na poljsko tlo, objašnjava autorica Sereny, uvelike se pripisivala činjenici o općepoznatom snažnom antisemitskom raspoloženju velikog dijela poljske populacije. Iako je ta činjenica mogla donekle utjecati na taj izbor, razboritije je pretpostavljati da je uglavnom donesena iz taktičkih razloga. Poljska je željeznička mreža pokrivala cijelu zemlju, sa željezničkim postajama i u najmanjim gradovima, dok je golema površina poljskog krajolika, s gustim šumama i rijetkim stanovništvom, omogućavala izolaciju.
Logore smrti preživjelo 82 ljudi
Nijedan od logora istrebljenja nije postojao dulje od sedamnaest mjeseci, kada bi ih, jednog za drugim, esesovci sravnili sa zemljom.
- Službena poljska procjena - najkonzervativnija i ne općeprihvaćena - jest da je tijekom tog razdoblja u ta četiri logora ubijeno približno 2000 000 Židova i 52000 Roma (od čega su djeca činila barem trećinu).
I koncentracijski su logori imali plinske vagone i plinske komore, krematorije i masovne grobnice. I u njima se ubijalo ljude, davale su im se smrtonosne injekcije, ubijani su plinom i osim ubijanja stotine tisuća umrlo je o iscrpljenosti, gladi i bolesti. Ali - čak i Birkenauu, koji je bio istrebljivački odjel Auschwitza (gdje je, vjeruje se, ubijeni 860 000 Židova) - u svima njima ipak su postojali izgledi za preživljavanje.
U logorima istrebljenja šansu da preživi iz dana u dan imala je jedino zanemariva nekolicina onih koji su radili kao 'židovski radnici' zaduženi za praktične poslove u logoru - navodi Gita Sereny u svojoj knjizi.
Nacističke logore smrti u Poljskoj preživjelo je svega 82 ljudi - među njima nije bilo djece. Ubijanje se organiziralo sustavno kako bi se postiglo krajnje poniženje i dehumanizaciju žrtava prije nego što bi umrle.
Taj se obrazac primjenjivao s osobitom i brižno smišljenom namjerom, ne zbog 'puke' okrutnosti ili ravnodušnosti: pretrpani teretni vagoni bez zračenja, bez sanitarija, hrane i pića, mnogo gori od onih za prijevoz stoke: poticanje (u doslovno smislu) histerije po dolasku: odmah i uvijek nasilno odvajanje muškaraca, žena i djece; javno razodijevanje, nevjerojatno okrutno provjeravanje mogućih skrivenih dragocjenosti u tjelesnim otvorima: šišanje i brijanje žena: i, naposljetku, trčanje nagih ljudi do plinske komore pod udarcima biča.
'Taj vaš cijeli veliki Reich nestat će poput prašine i dima'
Za logor smrti - za razliku od koncentracijskog logora- trebalo je razmjerno malo zgrada i postrojenja pa se mogao podignuti na malom prostoru.
- Posjetitelji Belzeca, Sobibora i Treblinke ostaju zapanjeni skromnom veličinom tih logora smrti. U ta je tri logora ubijeno oko 1.7 milijuna ljudi - 600 000 više od ukupnog broja ubijenih u Auschwitzu - a sva tri bi stala na područje što ga je pokrivao Auschwitz - Birkenau i još bi ostalo slobodnog prostora - objašnjava u svojoj knjizi Auschwitz - nacisti i 'konačno rješenje' autor Laurence Rees.
Jedan je rabin po dolasku u Sobibor odbio povjerovati slatkorječivim govorima kojima su dočekivali Židove u pokušaju suzbijanja masovne histerije. Uzevši šaku pijeska rekao je: 'vidite kako polagano ispuštam pijesak, zrnce po zrnce pa ga povjetarac odnosi na razne strane? To će se dogoditi i vama, taj vaš cijeli veliki Reich nestat će poput prašine i dima'. Istog su ga trena ustrijelili - navodi slučaj iz Sobibora Angela Lambert u svojoj knjizi Izgubljeni život Eve Braun.
Nadalje spominje i slučaj petogodišnje Židovke koja je izgovorila dirljive riječi kad je jedan okrutni čuvar uzeo njezina jednogodišnjeg brata: Ne dirajte tim krvavim rukama mog divnog brata. Ja sam mu sad dobra majka i umrijet će sa mnom, u mom naručju'
Huškao psa da zatvorenike grize za genitalije
SS-ovac Kurt Franz bio je jedan od zapovjednika logora Treblinka. Uhićen je tek 1959. Poznat je kao posebno okrutan sadist koji je naređivao svom psu da grize zatvorenike za genitalije
Kad je nakon rata napokon uhićen, u njegovom domu je pronađen album sa užasnim fotografijama masakra u Treblinki. Iako je u logoru bilo strogo zabranjeno fotografiranje, on je to ipak činio. Album je nazvao "Prekrasne godine" (Schöne Zeiten).
Svakodnevno je Franz naređivao svom psu da se baca na logoraše, grize ih za genitalije ili stražnjicu uz naredbu: "Čovječe, ugrizi tog psa". Ako su bili niži i slabije konstitucije pas bi ih bacio na pod i izgrizao do neprepoznatljivosti.
Volio je ubijati zatvorenike iz lovačke puške i igrati s njima psihološke igrice o tome kako će ih možda ostaviti na životu, ali bi ih na kraju sve smaknuo. Kako je volio i prije rata trenirao boks, Židovi su mu služili kao boksačka vreća, a tjerao ih je i na boksačke mečeve. On bi u svoju rukavicu stavio pištolj.
Proglašen je krivim za smrt 300 tisuća ljudi i osuđen na doživotni zatvor.
Zloglasni logor Treblinka zatvoren je poslije pobune 2. kolovoza 1943. kad su logoraši polili kerozinom prostorije logora i zapalili ga. Naime, pobunilo se njih oko 1500, a preživjelo samo njih četrdeset. Nakon ovog događaja, za naciste totalno šokantnog, Treblinku su odlučili zatvoriti.
Sravnili logor sa zemljom pa posadili šumu
Namjenjen isključivo istrebljenju Židova logor Sobibor bio je također prava tvornica smrti. Nastao je u okviru operacije "Reinhard", čiji je cilj bila likvidacija poljskih Židova. U samo 16 mjeseci svog postojanja u njemu je ubijeno 250 tisuća ljudi.
U listopadu 1943. došlo je do pobune u Sobiboru. Čak 300 zatvorenika uspjelo je pobjeći iz logora. Nakon pobune zapovjednik SS jedinica Heinrich Himmler naredio je da se Sobibor sravni sa zemljom. Na mjestu tog strašnog logora smrti posadili su šumu kako bi izbrisali sve tragove njegovog postojanja.