Najprije je za vikend ministar obrazovanja Radovan Fuchs preko reda, za dvadeset minuta, uz kavu i ćaskanje s doktorom, obavio hitan pregled u Traumatološkoj klinici, pored slomljenih pacijenata koji su čekali satima, a jutros su mediji otkrili da je kćer predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića uspjela, usred štrajka pravosudnih službenika, na Općinskom sudu u Zagrebu ostvariti upis založnog prava na nekretnini.

Jandroković poručuje da nije intervenirao, a sa suda objavljuju da su tog dana obavili 13 takvih upisa, dakle ne samo za kćer šefa Sabora. U međuvremenu, i ministar Mario Banožić našao se u vijesti da je za jedan dan od suda dobio što je tražio. Unatoč štrajku.

Ovakve priče i objave nerviraju ljude više od bilo koje korupcijske afere.

Korupcija više nije vijest

Afere kao što su HEP ili Ina ili Vjetroelektrane ili još desetine drugih više uopće nisu vijest. Postale su svakodnevna pojava, gotovo uobičajena praksa, zamalo pa normalna komponenta HDZ-ova obnašanja vlasti.  

Uostalom, afera je toliko da gaze jedna drugu. Nemoguće je to više pratiti. Mnoge su nerazumljive, običnim građanima čak i apstraktne. Sve se nakon nekog vremena stapa u jednu golemu amorfnu masu bujajuće političke korupcije. 

I to toliko da se sada, po riječima Zorana Milanovića, čak ni 15 milijuna eura štete u plinskoj aferi ne smatra nekom strašnom pojavom, jer se "nekad muškije kralo". 

Osjetljivi na povlastice

No zato su guranje ministara preko reda u bolnici ili obavljanje poslova kćeri predsjednika parlamenta, dok se ljudi bune da su im poslovi i aranžmani u blokadi, nešto posve konkretno, razumljivo i svima blisko. 

Svi su nekad sjedili satima u bolnici, mnogima se razvlače postupci na sudovima, čak i prije štrajka.

Ljudi su osjetljivi na povlastice, neravnopravnost, pogodovanje političarima. Ili možda ipak nisu?

HDZ-ovi birači nemaju problem

HDZ-ovi birači nemaju problema ni s političkom, ni s osobnom korupcijom. Smatraju to sastavnim dijelom držanja vlasti, nuspojavom vladanja, a spremni su svojima oprostiti i najveće svinjarije. Plemenski mentalitet pobjeđuje čak i osobne frustracije.

Uostalom, što oporba i mediji snažnije udaraju po HDZ-u, to se kod njegovih članova, pristalica i glasača pojačava nagon za zbijanjem redova, za solidarnošću i samoobranom.

A kako je kod ostalih birača?

Politička korupcija za njih je mlinski kamen omotan oko vrata HDZ-a. Ne moraju razumjeti aferu, da bi zbog te afere presudili HDZ-u. Iako su, recimo, slične afere spremni oprostiti svojim strankama, predsjednicima, lokalnim šerifima.

No osobna korupcija malo je drugačija priča.

Korupcija kao način života

U zemlji ogrezloj u korupciju, osobno snalaženje i pogodovanje postalo je dio svakodnevnog preživljavanja. Koliko bi ljudi, da ih se stavi na muke, priznali da bi oni isto kao i Radovan Fuchs uletjeli preko reda na pregled? I da su zapravo zavidni ministru obrazovanja.

Koliko bi ljudi rado iskopalo vezu na sudu da im se nešto na brzinu proknjiži? Umjesto da psuju štrajkaše ili Vladu koja im ne da povišice?

Uletavanje preko reda ili obavljanje poslova preko veze postao je dio hrvatske narodne baštine. Pa se narod ne buni što ministar obavlja pregled preko reda, nego ih muči što oni nemaju sličnu vezu u bolnici. Jer, naravno, Fuchs je pokazao svima kako se to radi.

Proletio kroz čekaonicu punu slomljenih udova kako bi obavio snimanje na rentgenu i usput popio kavu s doktorom. To se u normalnim društvima treba smatrati nepoželjnim ponašanjem.

Obrazac ponašanja

Nažalost, mnogi će to protumačiti kao obrazac kako se u ovoj državi treba ponašati. Od ministra do običnog čovjeka. Od bolnice do vrtića. Ili upisa u školu. Ili tehničkog pregleda za auto.

Recimo, Milanovićevi birači pronašli su sto i jedno opravdanje za priču o navučenoj petici iz matematike njegovu djetetu u gimnaziji. Nije to tako strašno i sve je to krivo protumačeno. Jer ipak je on predsjednik. Ili kad je Peđa Grbin uhvaćen kako uzima saborsku naknadu za odvojeni život, a živi sa suprugom. On je i dalje predsjednik SDP-a.

I zato je pitanje mogu li osobne afere biti opasnije za politiku od milijunskih afera, od opljačkanih milijardi, od političke korupcije kao integralne sastavnice političkog djelovanja. 

Možda su svima razumljive, ali možda upravo zato za njih mogu imati više razumijevanja. 

Naročito ako se radi o njihovim političarima.