@HUMI, moji nisu bili u partiji, radnička obitelj, djed radio u tadašnjom JŽ-u, a za vrijeme 2. svj. rata je bio u domobranima, poslje i u ustašama kad su ih zarobili i super smo živjeli. frižider uvijek pun, špajz i zamrzivač također. ne sjećam se da sam ikad gladovala, čak smo išli i na more jednom-dvaput, išla u njemačku. imala sam super sretno i bezbrižno djetinjstvo što sad ne mogu reći da moja djeca imaju. ponekad mi bude toliko žao što moja djeca nikad neće osjetiti tu bezbrižnost kakvu sam ja osjećala u tom sistemu jer sad samo kad se razbole ja ponekad moram brojati kune i gledat hoću li imati za kapi za nos ili sirup protiv kašlja. a to su samo ljekovi, gdje je ostalo

Samo informacija za jugo-nostalgičare.....upravo jedem taj famozni (od jučer ) kruh za kunu i mogu Vam reći da je kruh izvrstan, za razliku od raznih poluproizvoda iz ranoraznih, neću reći čijih, pekara!

O jadnog i bijednog naroda,Kruh bi po kunu jer je pšenica jeftina,Bi li ga vi nekome ispekli za kunu i da va, je pšenica darovana. Znate li vi da je onaj što proizvodi pšenicu zakinut,tako i pekar,tako i trgovac.Kavu plaćate 10 kuna jer ste face u kafiću onda bi kruh za kunu,pome za pola kune,meso za 2 kune jer vas deru pekari.mesari.Drževa nas sve dere .Gospodo draga izvolite biti proizvođač pa mi onda recite cijene svog proizvoda a za to vrijeme jedite evropski otpad