U šest dana boravka u Poljskoj i Ukrajini nagledali smo se svega. Vidjeli smo šepajuće jadnike koji su teturali preko granice, noseći cijele živote u jednom izgaženom kovčegu, majke koje su na rubu nesvijesti podizale bebe iznad glava da ih spase od stampeda na ivici Europske unije, bijednike koji su pokušavali mitom pregaziti žene i djecu na putu do sigurnosti, agresivne, sluđene muškarce u tučnjavama s ljudima koje nikad u životu nisu vidjeli. Svjedočili smo slomovima živaca, nervozi vojske, rušenjima u nesvijest, prijetnjama i hroptajućem, bespomoćnom plaču. Upoznali smo desetke ljudi izbrisane prošlosti i neizvjesne budućnosti. Koračali kraj cijelih obitelji usnulih uz vatre u koje su bacali odjeću da se ugriju.