U novčaniku nosim 200 kuna biljega usitno jer mi zatrebaju u situacijama kojima se najmanje nadam. Eto, toliko o uporabi OIB-a i digitalizaciji uz koje još obilazim urede, vadim potvrde i plaćam biljege. Govori nam to Miljenko Vuk, vlasnik zagrebačkog tradicijskog obrta Vuk Leather, koji je poznat po svojoj dizajnerskoj kožnoj galanteriji. S gospodinom Vukom smo pričali prije više od godinu i pol dana te detaljno prošli sve namete koje plaća i papirologiju koju mora ispunjavati za obrt koji je mali - sedam zaposlenih.
POGLEDAJTE VIDEO:
U međuvremenu je Vlada najavila rezanje administrativnog opterećenja za više od 600 milijuna kuna, obećala Europskoj uniji rezanje parafiskalnih nameta i veliki iskorak u digitalizaciji.
- Mali koraci su napravljeni, ali to je vrlo sporo i malo u odnosu na ono što se moglo i trebalo. Dobro je, primjerice, što je podignut neoporezivi dio za plaće, ali ukinuta je stopa od 12 posto poreza na dohodak pa na kraju to nismo osjetili. Dobro je što su ukinuta dva doprinosa iz plaće, ali je podignut zdravstveni. Trebali bi smanjiti doprinose kako bi više ostalo radnicima - kaže nam Vuk.
Dobro je i što je lani mogao isplatiti radnicama i nagrade bez poreza te što danas može isprintati poreznu potvrdu, a ne ići po nju. I tu otprilike završavaju pozitivne promjene.
- Papirologije za nas male ima i dalje kao da sam Ina ili Končar. Sve moram sam raditi, sam sebi izdavati otpremnice, do jednog računa i proizvoda potpisati šest različitih obrazaca. Na kraju godine sam punih pet dana završavao samo papirologiju iako se tijekom godine s njom bavim svakodnevno dva sata - priča Vuk.
24sata se zalažu za manje opterećenje poduzetništva i građana besmislenim nametima. U ovom slučaju smo pobrojili 24 koja iskaču ili svojom visinom i besmislenošću nevjerojatno birokratiziraju poslovanje. Vlada svake godine donosi akcijske planove rasterećenja, ali poduzetnici to previše i ne osjete. Godine su prošle da se uopće napravi registar, tad s više od 600 parafiskalnih nameta. On je trebao funkcionirati tako da se nadopunjava i analizira te da se svake godine parafiskalni nameti sijeku. Ali danas je zadnji popis onaj iz 2016., u kojemu stoji opterećenje od više od devet milijardi kuna. Na stranicama Ministarstva gospodarstva postoji digitalni registar, ali on jednostavno ne daje pune informacije i ima zastoje u radu. Konačno, Vlada se u planu za uvođenje eura lani obvezala da će do ovoga travnja provesti barem 100 mjera administrativnog opterećenja, a u ožujku provesti dodatno ukidanje parafiskalnih nameta. Ožujak je upravo počeo.
Ministarstvo gospodarstva nudi, naravno, drugačiji pogled. Kažu da su zastoji u radu registra zato što se on nadopunjuje, a sva državna tijela prelaze na jedinstvenu domenu. Ministar Horvat, koji vodi ministarstvo, najavljuje tri akcijska plana ovaj mjesec. Odgovorili su nam i da se obećanih 100 mjera rasterećenja ne odnose na neki novi plan, nego na dva stara. I da će to ispuniti.
- Napravljena je detaljna analiza te su identificirani 447 neporeznih davanja i parafiskalnih nameta. Osobito pažljivo se analiziraju davanja prema namjeni korištenja i prikupljenom iznosu kako bi se identificirala moguća smanjenja u dijelu 20-ak davanja koja najviše opterećuju gospodarstvo - odgovorili su nam iz ministarstva.
Uz to, napravljen je i registar upravnih pristojbi, kažu, iako je on bio u registru prije tri godine. Ministarstvo se pohvalilo i da je u tri dosadašnja plana administrativnog rasterećenja bilo mjera koje otvaraju prostor za rasterećenje od 2,7 milijardi kuna. Dosad su provedene 352 mjere od 553, dok ih je još 189 u tijeku. Lanjskim paketom su poduzetnici uštedjeli 443 milijuna kuna, ističu.
- Novim akcijskim planom postići će se dodatna poboljšanja za poduzetnike koja će im pojednostaviti svakodnevni rad. Primjerice, omogućit će im se i elektronička komunikacija sa sudovima. Dio mjera će osjetiti i građani jer više neće prikupljati sami doznake za bolovanja ili zahtjeve za odlazak u mirovinu - kažu iz Ministarstva gospodarstva.
No da nešto ne štima s brojkama kojima se hvale godinama u ministarstvu, otvoreno kaže Petar Lovrić, čelnik Udruge nezavisnih poduzetnika i poslodavaca. Sad se opet analiziraju parafiskalni nameti koje su obećali sasjeći još prije sedam godina.
- Nikad ne stave u svoje analize i koliko su poduzetnike opteretili novim propisima, administrativnim pravilima i nametima. Odgovorno tvrdim da administrativno opterećenje nije smanjeno za dvije milijarde kuna, nego je čak toliko i povećano. A kad bismo računali po njihovoj metodologiji, opterećenje bi bilo i veće. Te analize koje rade su nerealne jer, primjerice, navode da će se lakšim popunjavanjem jednog obrasca uštedjeti 60 milijuna kuna, što je potpuno netočno - kaže nam Lovrić.
Kaže da su mali vlasnici tvrtki, koji su i direktori, počeli dobivati rješenja da trebaju platiti od 20 do 30 tisuća kuna zbog izmjene zakona o doprinosima.
Digitalizacija “šteka” na svakom koraku i isti papiri se prepisuju pet puta, a kazne Porezne uprave su i dalje visoke za najmanje prekršaje. Ističe i primjer da je jedan od članova dobio i kaznu od nekoliko desetaka tisuća kuna jer nema licenciranog vozača iako ima kamiončić i sam radi.
- Stanje je s administrativnim opterećenjem i gore jer se propisi mijenjaju - kaže nam.
Dobre stvari ove Vlade su, kaže, smanjenje poreza na dobit za male tvrtke, koraci za rasterećenje plaća, ali ističe i da je Državni inspektorat manje represivan.
Naknadom na naknadu, a vodu i dalje gubimo
• U računu za vodu plaćamo naknadu za zaštitu voda, naknadu za korištenje voda, naknadu za uređenje voda. Tu su i vodni doprinos, naknada za razvoj... Oni koji imaju pročišćavanje, dodatno ga plaćaju. Sve one imaju sličnu namjenu, od gradnje, pripreme planova zaštite, nadzor. I uz dvije milijarde uplaćenih kuna godišnje, još gubimo pola dignute vode!
Čak 15 različitih izjava za jednog sezonca
• Hrvatska će morati uvoziti radnu snagu za turizam, a umjesto da se zapošljavanje olakša, za stalnog sezonca svake godine treba ispuniti 15 različitih izjava, dokumenata i obrazaca. Iz HGK su nam rekli da bi bilo logično da se ugovori obnavljaju jer je Zavod za zapošljavanje povezan s ostalim inistitucijama.
Naknada za ovlaštenje za proizvodnju?!
• Ova naknada spada u skupinu najbizarnijih i zove se Naknada za ovlaštenje pravnih osoba za proizvodnju. Plaća se 1000 kuna, i to za sve one koji proizvode nešto što dolazi u neposredni dodir s hranom ili predmetima široke potrošnje. U HUP-u ističu da tu spada sve od lule do ambalaže pa takve naknade nisu stimulativne.
Naljepnica po naljepnica za aparate i izbiju milijune
• Ne samo da moraju platiti svake godine pregled aparata, nego poduzetnici posebno ističu da uz to trebaju platiti i naljepnicu na svakom aparatu. A cijena je od 1,65 do 2,50 kuna, ovisno o veličini aparata. Taj namet je jedan od besmislenijih, čini se malim, ali za njega država godišnje prikupi čak tri milijuna kuna. I zato traže ukidanje evidencijskih nametnica.
Naknada za brojčano stanje grla stoke
• Među više od 600 nameta, hrpa je potvrda koje trebaju platiti. Jedna od njih je i potvrda o brojčanom stanju grla stoke. Svaki poljoprivrednik treba tu potvrdu za zakup zemljišta ili prijavu na EU natječaje. Poljoprivredna agencija od toga prikupi više od 1,2 milijuna kuna godišnje. Samo na toj potvrdi! Iako bi sve trebalo biti digitalizirano i dostupno jednim klikom miša.
Mjere zapošljavanja u vrtlogu birokracije
• Ako netko želi raditi sat-dva vikendom u turizmu, mora dobiti potvrdu svojeg primarnog poslodavca. Turističke tvrtke ne mogu korisiti mjere za zapošljavanje jer moraju održati broj zaposlenih, a to je nemoguće zbog sezonalnosti. To su neke od zavrzlama na koje upozoravaju iz turizma.
Spomenička renta je dobra ideja, ali loše funkcionira
• Spomenička renta trebala je služiti da više nemamo oronule fasade u centrima gradova. Ali to se još nije dogodilo iako se godišnje skupi oko 100 milijuna kuna. Plaćaju je svi koji posluju ne samo u kulturnim dobrima, nego najopćenitije u centrima gradova. Srezana je prije nekoliko godina, ali još opterećuje poslovanje tvrtki.
Fiksne naknade za sve komunalije
• Samim tim što imate brojilo za vodu, struju ili plin, morate plaćati fiksnu naknadu mjesečno. Trošili te energente ili ne trošili. Slično se uvodi i za prikupljanje otpada. Da stan stoji prazan, opet će trebati plaćati fiksnu naknadu. Te naknade održavaju loše poslovanje komunalaca.
Naknade za troškove ispisa rezultata i potvrda
• U poljoprivrednom sektoru rastu i jedne od najbizarnijih naknda. Tako poljoprivrednoj komori treba platiti i naknadu za ispis rezultata, izdavanje potvrda i dokumenata. Postoji i Centar za poljoprivredu i selo, a njemu treba platiti i, primjerice, naknadu za provjeru potpunosti dokumentacije o registraciji za zaštitu bilja.
Naknade turističkoj zajednici plaćaju svi
• Naknade za turističku zajednicu plaćaju svi, bili knjigovodstveni ured, proizvodili vijke ili bili informatička tvrtka. Godišnje više od 250 milijuna kuna dođe od tih prihoda, a to posebno ljuti poduzetnike koji nemaju baš nikakve veze s turizmom. A dodatno su tu boravišne pristojbe u turističkim mjestima, od kojih dio opet ide za TZ-ove.
Jesmo li morali plaćati skuplju struju?
• Država se voli pohvaliti da potiče obnovljive izvore. Ali ona ne daje novac, nego svi mi na računima za električnu energiju. Naknada je nekoliko puta dizana zadnjih godina i sad već premašuje dvije milijarde kuna. Taj novac se onda prelijeva privatnim investitorima u vjetroelektrane...
Mazanje očiju s naknadama za aute
• Udruženje trgovine HGK ističe da su preopterećeni, a vozila skuplja jer plaćaju pet naknada: 60 lipa za kilogram za otpadna vozila, naknade za gume, ulje i baterije. A uz to se plaća i naknada za emisiju CO2. Fond za zaštitu okoliša od toga prikupi 200 mil. kuna. A od toga tek 34 milijuna potroše za sufinanciranje električnih vozila.
Skuplje karte za razbacivanje novcem
• Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo dobije 1,37 eura od svake karte putnika koji leti u inozemstvo, a 0,68 eura za domaći let. Prikupe od toga 34 milijuna kuna, a svaku godinu ostvaruju višemilijunski višak. A onda kupe zgradu koju već pet godina nisu uredili, dok paralelno plaćaju i najam drugih poslovnih prostora 220.000 kuna. Mjesečno.
Zidar plaća naknadu za štetne plinove
• Sasvim je logično da veliki proizvođači plaćaju naknade za emitiranje štetnih plinova, poput ugljičnog dioksida, sumporova oksida, dušikova oksida... Ali u HGK napominju da iste troškove plaćaju i oni koji proizvode koriste, primjerice izvođači građevinskih radova. Ali i oni trebaju platiti naknadu zato što koriste proizvod, što je apsolutno nelogično.
Plati ‘besplatne’ ceste kroz niz naknada
• Uz tehnički pregled vozila, plaćamo naknadu za uporabu javnih cesta. Osnova je 215 kuna. Iznos zavisi od vozila. A u svakoj litri benzina plaćamo opet naknadu od 80 lipa za ceste, 20 lipa za autoceste i 20 lipa za željeznicu. A još treba platiti i vožnju autocestom.
Čuvanje dokumentacije nakon propasti
• Još jedan primjer nameta koji je razljutio poduzetnike. Ako tvrtka propadne, trebaju još 10 godina plaćati HGK čuvanje dokumentacije, i to 25 kuna mjesečno po metru. Dakle, i ako propadnete, nema izvlačenja od plaćanja nameta. U doba digitalizacije, kad bi sve trebalo biti pohranjeno u ‘oblaku’, mi još plaćamo čuvanje u registratorima.
Dokle? RTV pretplata baš za svaki auto
• Preplata HRT-u od 80 kuna mjesečno predmet je rasprave već godinama, kao i dobivaju li građani program koji plaćaju 1,2 milijarde kuna. Ali posebni apsurd je da obrtnici, poduzetnici moraju platiti po jednu pretplatu za svaki radio u automobilu. Pa čak i ako su autoprijevoznik i posluju u inozemstvu. HGK, HUP i obrtnici traže barem godišnji paušal, ali želja im nije uslišena.
Naknada za edukaciju o higijeni osoblja
• Jasno je da postoje pravila kako rukovati hranom i standardi koje moraju poštovati svi koji je proizvode ili distribuiraju. Ali poslodavci upozoravaju da svake godine moraju izdvojiti ukupno 25 milijuna kuna naknade za edukaciju o higijeni osoblja koje radi u neposrednom kontakstu s hranom, što je propisano zakonima i pravilnicima. A tu su još i dodatni pregledi osoblja na kliconoštvo.
Izdavanje potvrda o sukladnosti vozila
• Oni koji prodaju vozila trebaju platiti izdavanje potvrde o sukladnosti/evidenciji sukladnosti vozila. A dodatno se naplaćuje naknada za svako pregledano vozilo od 240 do 1000 kuna, što je godišnje oko 37,5 milijuna kuna. Jasno da neke potvrde moraju postojati, ali bi one mogle biti od proizvođača te nema potrebe da ih država uzima i naplaćuje za pojedinačno pregledano vozilo.
Naknade za upisivanje u imenik komora i članarine
• Komore su strukovna udruženja, a arhitekti, inženjeri, socijalni radnici, liječnici i drugi moraju biti njihovi članovi i plaćati članarine, dok kod nekih treba i dodatna upisnina u imenik komore. Posebni problem je što članstvo često nema kontrolu nad troškovima i pojedinačnim plaćama. Svi koji posluju u Hrvatskoj moraju biti i članovi HGK, koji je barem smanjio komorsku članarinu nakon afera s razbacivanjem i izvlačenjem novca.
Naknade za vozne redove na autobusnim linijama
• Ako prijevoznik želi promijeniti vozni red na međužupanijskoj ili međunarodnoj liniji, mora to platiti. Mora platiti i dozvolu za prometovanje po međunarodnoj, županijskoj ili međužupanijskoj liniji ili za usklađivanje voznih redova. HUP ove naknade smatra jednim od najbesmislenijih i najnepotrebnijih iako nisu u kategoriji onih koji najviše opterećuju poduzetnike.
Plaćanje unosa sigurnosno-tehničkog lista u registar
• Tvrtke koje uvoze ili proizvode kemikalije moraju dostaviti sigurnosno-tehničke listove za svaku kemikaliju. Ali onda moraju platiti unos tog lista u registar, što ne postoji u ni jednoj drugoj zemlji EU. Poslodavci ističu da radniku moraju i svakih pet godina platiti skupu edukaciju o radu s kemikalijama iako bi bilo dovoljno da ona bude svakih sedam do deset godina.
Porez na zrak, odnosno funkcije šuma
• Naknadu za općekorisnu funkciju šuma plaćali su do prije godinu i pol baš svi poduzetnici i obrtnici. Kako je opća funkcija šuma proizvodnja kisika, neki su zato to nazvali porez na zrak. Sad je ona srezana, ali još postoji. Godišnje se prikupljalo oko 300 milijuna kuna. A kroz godine gledaju rasipanje novca u Hrvatskim šumama.
Predujam za gradnju nekoga drugoga
• Oni koji žele graditi proizvodno postrojenje s obnovljivim izvorima, moraju platiti predujam državi da ona ispita može li se uopće na toj lokaciji graditi. Ako se može graditi, onda ide natječaj, a ako na njemu ne prođe investitor koji je platio visoki predujam, onda nema baš nikakvo pravo obeštećenja.
Čovjek koji je izmislio pojam samouhljeb
Zadnjih su godinu dana čak i najskeptičniji osporavatelji novinarstva kao profesije, pritisnuti djelotvornim medijskim otkrićima, morali priznati kako novinari odrađuju posao koji bi trebale raditi državne ustanove. A u toj, “četvrtoj grani vlasti” Ivan Pandžić je suveren i jao onome koga on istražuje.
On je razvio cijeli spektar inventivnih istraživačkih metoda u kojima kombinira razne tehnike - od znalačkog čitanja zemljišnih knjiga, preko sudskih spisa, do katastra i gruntovnice, od razgovora s upućenim izvorima preko javnih poziva na “transparentne” natječaje, do konačnih razgovora s akterima afera, koji katkad nalikuju na Strašni sud - barem za njih. Čovjeku koji sa strane gleda sav taj investigativni rad Pandžić se, poput Sherlocka Holmesa, može obratiti samo s humornim pitanjem: “A što ti misliš, dragi moj Watsone?”.
U kraćem razdoblju, Pandžić je razvio i tipologiju hrvatskog uhljebništva, onako kako je Mendeljejev razvio sistem elemenata: definirao je vrstu “uhljeba patnika” (koji moraju doći na posao i ne raditi ništa), otkrio pojam samouhljeba (jedan je takav sam sebe imenovao na dužnost pa si udijelio bonus od milijun kuna, a sad na sudu mora dokazivati da je to zaslužio), a patentirao je i “uhljebnicu” (kombinaciju uhljeba i metrese). Ovom bismo mogli dodati priču o mnogim drugim, znanim i neznanim antijunacima našega doba, ali Pandžić je institucija koja radi svoj posao pa bi nam za to trebao malo veći prostor..