To je to što me zanima!

Lesar: Hrvatski prikazuju kao srpsko-hrvatski jezik

CBS je kratica od Croatia, Bosnia, Serbia. To je standard nepostojećeg "zajedničkog" jezika kojim se služe institucije kao Sud u Haagu, kaže Lesar
Vidi originalni članak

Saborski zastupnik Dragutin Lesar napisao je na svom blogu kako je često kao gost sudjelovao na mnogim kongresima i skupovima sindikata diljem Europe. Na pozivnicama je uvijek pisalo da će program biti preveden na hrvatsko-srpski jezik (CBS), a prevodioci su uvijek, piše Lesar, govorili srpski. U njegovom nastojanju da objasni kako hrvatsko-srpski kao jezik ne postoji, kolege su ga etiketirali kao nacionalista.
- CBS je kratica od Croatia, Bosnia, Serbia. To je standard nepostojećeg "zajedničkog" jezika kojim se služe institucije poput Suda u Haagu. Tri članice EU parlamenta su nedavno podnijele službenu inicijativu da se u EU institucijama ne uvodi hrvatski jezik kao službeni jezik jer je jezik koji se koristi u RH, BiH i Srbiji isti te da se uvođenjem toga zajedničkog jezika može puno uštedjeti - napisao je Lesar. Govori i o fenomenu ma koji ga upozorio jedan autor na Wikipediji. Naime, već pola godine na Wikipediji na engleskom jeziku se sustavno "ispravlja" hrvatski jezik u "srpsko-hrvatski" ili se briše s popisa slavenskih jezika.

Idi na 24sata

Komentari 15

  • MalaElica 02.09.2010.

    Moj hrvatski jezik O, kako je samo sladak i mio moj hrvatski jezik! Na tom jeziku progovorih svoje prve riječi, slušah prve priče, pisah prva slova. Hrvatski mi je utkan u srce nevidljivim nitima radosti. Pri svakoj riječi srce mi zaigra kao da neka opojna slatkoća prolazi mnome, teče dalje i dalje, a ja osjećam kao da sam u nekom snu jer me nosi daleko gdje nitko ne vidi, u najdublje plavetnilo gdje su skrivene sve moje misli i osjećaji. Katkad su riječi tere rabim lagane poput povjetarca i lete daleko, odjekuju kao pozdrav, sanjaju o dalekim morima i čarima netaknute prirode. Riječi su kao osjećaji. One te čine onakovim kakav želiš biti. Moj hrvatski jezik u sebi nosi svkolike pučke radosti Hrvata. Uči nas o Ljudevitu Gaju. Pjeva Preradovića. Ušuškava nas u san pričama Ivane Brlić – Mažuranić. Putuje Jadranskim morem, skriva se u vinogradima Zagorja, utrkuje se s vjetrom slavonskim poljima punim pozlaćenog klasja žita. Za njega su se borili mnogi prije i poslije Gaja, Draškovića, Mažuranića, Vraza...Bio bi grijeh kada bismo ga sada zanemarili, napustili. Ne smijemo dopustiti da mu tuđice unište milozvučnost, ritmom prožetu igru riječi, da mu naruše sklad i čistoću. Hrvati su oduvijek sanjali slobodu jezika koja im daje pravo odlučiti što je dobro, a što zlo. U drugoj zemlji osjećam se strano, tuđe, kao da ne pripadam tamo. Nešto me stalno vuče i doziva: « Vrati se, čekam te raširenih ruku! « Često taj glas poslušam i čim prijeđem granicu, postane mi toplo oko srca jer znam da je ovdje dom. Znam da sam ovdje sigurna, okružena ljudima koje volim i koji vole mene. Od njih mogu očekivati pomoć kada mi zatreba i toplu ruku na ramenu. Nebo mi se tada čini bliže, sunce toplije, a riječi još milozvučnije. Želim očuvati svoj hrvatski jezik, raznoliku bujicu čarobnih riječi koja odgaja Hrvate još od pradavnih vremena, još od sedmog stoljeća. Riječi te čine onim što jesi. Rađaju se s tobom, žive s tobom, zaljubljuju se s tobom, sanjaju s tobom, prate te svuda u životu. Na tebi je da i ti počneš živjeti s njima i osjećati njihovu snagu, jedinstvenu i neponovljivu. Elica

  • NIPL 02.09.2010.

    hahaha, pa sej.... naučite se 1 evropskega jezika - npr: Slovenščino :D:D:D:D:D

  • karter 02.09.2010.

    Zanimljiv je bio intervju u jednom od zadnjih brojeva Globusa sa lingvisticom Kordić (dr., predaje po njemačkim fakultetima i širom EU, sve naj) koja tvrdi da nema smisla odvajati srpski, hrvatski, bosanski jer je svjetska praksa ako se razumijemo preko 85% onda se radi o istom jeziku. Ovdje je postotak čak puno veći (Ličanin uostalom bolje razumije Beograđana nego dalmatinac zagorca). Austrijanci ne traže postojanje austrijskog jezika niti amerikanci američkog.

Komentiraj...
Vidi sve komentare