Leonard Jakovina, zagrebački i minhenski đak te proslavljeni plesač berlinskog Staatsballetta, s navršene 33 godine sigurno je najmlađi ravnatelj Baleta zagrebačkog HNK-a. Tu je dužnost preuzeo u prosincu prošle godine i odmah je najavio znatne promjene, koje se mogu svesti pod nazivnik “red, rad i kreativnost na europski način”. U Berlinu je imao status prvaka i velike zvijezde, čak je imao i svoj fan klub, a o njemu je snimljen i dokumenatrac, no zagrebačkoj javnosti slabo je poznat jer je u HNK gostovao samo u dvije predstave plešući Zlatnog idola i Solora u “Bajaderi” Dinka Bogdanića i Apolona u Balanchinovim “Koreografijama”. U posljednjih je 14 sezona u Berlinu interpretirao s velikim uspjehom neke od najvećih rola baletnog repertoara, od klasičnoga i neoklasičnoga pa do suvremenog, a neke od njih su kreirane upravo za njega, primjerice Madijin “Don Juan”, Bigonzettijev “Caravaggio” i Mujićev “Out of 99” . Bavi se i pedagoškim radom, pa je tako u Berlinu pripremao kolege za natjecanja i gala večeri.
Jeste li se dvoumili da napustite Berlin i njegov Staatsballett gdje ste imali status zvijezde i svoj fan klub te se nakon 14 godina vratite u Zagreb? Što je bilo presudno da preuzmete zagrebački Balet?
To je normalan put. Imao sam ugovor i mogao sam kvalitetno plesati još minimalno pet godina, no dolaskom novog ravnatelja na čelo tog baleta osjećao sam potrebu za nekom promjenom. Time je završilo jedno razdoblje, koje se s pravom može nazvati erom Vladimira Malakova. On je bio deset godina direktor tog baleta i nas desetak mladih plesača zajedno s njim je započelo graditi karijere. S njim smo prošli uspone i padove, gradili velike uloge, išli na gostovanja i napravili uspješne karijere. Nisam samo ja tražio promjenu. Cijela ta generacija plesača razmišljala je o nečem novom. I tada se pojavio natječaj za ravnatelja zagrebačkog Baleta. Nekoliko sam puta razgovarao s intendanticom Dubravkom Vrgoč i kad sam uvidio da imamo istu viziju o HNK-u odlučio sam se prijaviti na natječaj. Kada sam izabran na natječaju morao sam donijeti odluku u roku od pet dana. U Berlinu su svi ostali u šoku. Bili su tužni i nesretni, pa smo se dogovorili da u prosincu odigram još dvije predstave ‘Don Juana’ Giorgia Madie, u kojem sam plesao naslovnu rolu. S tom sam se ulogom i oprostio od njemačke publike.
Koja je vaša vizija zagrebačkog Baleta?
Želio bih još više podići kvalitetu sjajnog zagrebačkog baleta tako da možemo parirati i Stuttgartu, Münchenu i Berlinu. Vjerujem da to možemo, samo se trebamo upregnuti i gledati prema naprijed, i imati kvalitetne projekte.