Potaknuti strašnim potresom koji je prošle godine pogodio Petrinju, a osjetio se diljem Hrvatske, riječki gimnazijalci Leo Janković i David Špiljak osmislili su sustav koji stanovništvu u okolici epicentra daje dragocjenu prednost pred katastrofom.
Pogledajte video: Aplikacija koja upozorava na potres
Spašava živote
Riječ je o sustavu koji bi u budućnosti ljude u okolici epicentra potresa upozorio da će uskoro zatresti tlo i na njihovom području, čime bi dobili šansu da reagiraju i spase si živote.
Njihova ideja proglašena je idejom godine na nacionalnom poslovnom natjecanju srednjoškolaca "Ideja godine 2021.".
Razlika između života i smrti
- Mnogi ljudi dali su sve od sebe da pomognu ljudima potresom zahvaćenih područja, nosili su hranu, potrepštine, kučice, čistili porušeno ppodručje, gradili, a mi smo odlučili na ovaj svoj način pokušati pomoći rješenjem za sve buduće slične situacije - kažu dvojica prijatelja iz djetinjstva.
Svjesni da se sam potres ne može predvidjeti, fokusirali su se na ideju da se u trenutku kad udari potres, pomoću sustava kojeg su osmislili, a biti će dostupan preko mobilne aplikacije, stanovnicima okolnih mjesta u prednosti od 15 sekundi dojavi mogućnost udara, što u konačnici može činiti razliku između života i smrti.
Pogledajte video: Banija će se godinama oporavljati od ovoga
15 sekundi šanse da spasite život
- Tih 15 sekundi se možda ne čini puno, ali u ovakvim situacijama ipak znači mnogo jer daje ljudima priliku da reagiraju. S vremenom se nadamo taj raspon sekundi uvećati, ali to ovisi o mnogo podataka koje pohranjujemo u sustav za strojno učenje (mnoštvo primjera potresa kao i njihova dubina i jačina...) na osnovu analize potrese na našem i inozemnom tlu. Dakle, ako analiziramo potres u Petrinji i onda analiziramo koliko vremena imaju ljudi u Zagrebu da saznaju da se dogodio potres, dolazimo do tog ključnog intervala od 15 sekundi, koji nam dopušta da ih upozorimo da stiže potres i da se pripreme. Također, moramo utvrditi i koliko široko moramo ići jer, primjerice, nema smisla u Rijeci javljati da potres stiže ako on tad tamo neće imati tako jaku razornu moć - objašnjava složni dvojac.
'Kao da nečemu učite bebu'
Prva faza razvoja je skupljanje podataka akcelerometra ( uređaj na kojem se bazira njihova ideja) i promatranje oscilacija kretnji.
- Svaki mobitel u sebi ima uređaj - akcelerometar koji detektira bilo koju smetnju u bilo koja tri smjera i u principu se to može iskoristit za detekciju potresa. Naša ideja je bila da uzmemo skup mobitela, odnosno skup akcelerometara i napravimo sustav za detekciju. Trenutno radimo na umjetnoj simulaciji potresa kako bi naučili sustav stvari koje njemu nisu priroden, tj. u ovom slučaju - šta je potres, a što ne. Drugim riječima 'trpamo' tj. pohranjujemo računalo mnoštvom dostupnih podataka dok ne nauči prepoznati potres dovoljno precizno da ga se može iskoristiti. To vam je, laički rečeno, kao da nečemu učite bebu - kažu nasmijani mladi Riječani.
Naime, kako nam tumače, potres ima specifičnu oscilaciju, to su valovi koji se kreću kroz zemljinu koru i tu dolazi taj dio informatike koji se naziva strojno učenje tj. pokazivanje uređaju mnoštvo (milione i milone) uzoraka.
Na osnovu njih sustav uči i potom, s obzirom na uzorak koji mobitel osjeti kroz vibracije, zaključuje radi li se o potresu ili ne.
- To, u kombinaciji s brojem uređaja koji će osjetiti potres, dalo bi krajnje rezultate koji moraju biti 99% točni da ne bi bilo lažnih uzbuna. To jest, ako velik broj u određenom trenutku na području Rijeke osjeti vibraciju, uređaj mora prepoznati radi li se o potresu ili npr. utrci 'Homo si teć'. U konačnici - sustav detektira epicentar potresa, koji putuje određenom brzinom, a brzina informacije koja se šalje ljudima okolnih mjesta, a koja je trenutno ograničena na cc 15 sekundi upozorenja, u budućnosti će, usavršavanjem sustava, sigurna biti i brža tj. duža - tumače nam.
Idu i u zemlje česstih potresa
Vrijedni i pametni dečki trenutno intenzivno rade na razvoju sustava, a potom, kada on bude u 'alfa' fazi, preko sezora i sondi planiraju ga instalirati u zemljama čestih potresa poput Indonezije i Japana, kao i u oceanima.
To će im, objašnjavaju, pomoći da sustav dodatno usavrše i u konačnici njegovu inteligenciju i na predviđanje, primjerice, tsunamija i vulkana. No tu je i još jedna dobra stvar, dodaju, a to je - druga faza, u kojoj će se fokusirati na pomoć unesrećenima.
Pomoć spasilačkim službama
- Druga faza razvoja sustava je kad mob osjeti vibraciju on pošalje neke osnovne informacije o sebi, vrijeme kad je osjetio vibraciju, svoj ID i ono najbitnije - lokaciju vibracije. S tom lokacijom kanimo napraviti i još nešto dobro, a to je - kada se potres dogodo u nekom području, a neki mob se u tom trenu isključio iz naše mreže - imamo njegovu zadnju lokaciju i ako se vlasniku nešto loše dogodilo, informaciju možemo proslijediti spasilačkim službama, koji na osnovu toga mogu locirati osobu i spasiti ju, a to je veliki dio koji daje prednsot našem sustavu. Drugim riječima, ako već ne možemo spriječiti potres, ajmo bar 'liječiti' posljedice na najbolji mogući način.- kažu inovativni srednjoškolci.
Mohorovičić je bio seizmolog
Treći dio projekta je društveni aspekt sustava gdje planiraju napraviti platformu na kojoj će se ljudi moći udružiti, povezati i pomoći jedni drugima kako bi se izbjegla ona početna kaotičnost koja je usljedila neposredno nakon potresa u Petrinji, kada se nije znaloznali kome što i gdje treba, niti tko i gdje pomaže - kažu učenici škole koja nosi ime velikog znanstvenika Mohorovičića, koji se, međ' ostalim, i sam istaknuo svjetskim otkrićima na području seizmologije.
- Dok god ovakva djeca upisuju ovu školu ona će nešto vrijediti i stoga smo neizmjerno ponosni na njih i imaju našu punu podršku. Ovo što oni rade, naravno, nije u nastavnom sklopu škole i to je pohvalno jer znači da su uspjeli naći vrijeme mimo onog školskog u kome se bave školskim obavezama, što je za svaku pohvalu - zaključuje ravnatelj škole Henry Ponte.