Svoju su mezimicu rođenu bez lijeve ruke u startu naučili da može sve što i ostali s obje ruke. Usadili su joj hrabrost, borbenost i samopouzdanje, a ona je usput stekla i nešto što je nitko nije mogao naučiti, a to su srčanost i nepobjediv duh.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
- Što će ti moja ruka? Pa bila bi ti prevelika. Vidi, ti i ja možemo raditi iste stvari jer si ti jednako spretna s jednom rukom kao ja s dvije. Lara, ti si čudo! Kako samo uspijevaš skuhati tako dobar ručak u svojoj kuhinjici? Ja to nikad ne bih mogla - hrabrila je majka Laru, a ona je počela brzinski posluživati sve moguće sljedove jela pred nas, od predjela do deserta, bez da je i jedan drveni tanjurić pao ili se čaša prevrnula.
Ubrzo nakon toga otac pita Laru: “Onda Lara, što kažeš, još uvijek misliš da ti treba ruka?”. Lara preko čitavog lica raširi svoj najljepši osmijeh i odlučno kaže: “Ne!”. Djevojčica se može sama odjenuti, obuti čarape, oprati zube, jesti pridržavajući zdjelicu bradom dok grabi iz nje i opcrtati si dlan držeći olovku među nožnim prstićima. Zna ona i engleski, bez pogovora posprema igračke i vozi romobil.
O njoj smo pisali u travnju prošle godine. Lara je morala svake godine na novo vještačenje kojim su procjenjivali stupanj njenog invaliditeta. Roditelji su bili ogorčeni.
- Zašto svake godine, pitali su se, pa ruka joj neće narasti - negodovali su. U tekstu iz travnja 2018. godine 24sata je objasnio s kakvim se problemima susreću roditelji djece koja su invalidi te koliko je to i za samu djecu stresno. Kada su došli na iduće vještačenje koje im je bilo zakazano, Šafovi tvrde da su svi znali tko su.
Razne reakcije ljudi
- Rekli su da su nas vidjeli u novinama, nije im bilo drago. Potom su rekli da ne moramo dolaziti do 2024. godine. Pobijedili smo - rekao je Vjekoslav Šaf (39), Larin otac. Kada ih je upitao zašto je uopće bilo potrebno dolaziti svake godine, odgovorili su mu, kaže, kako je praksa jednostavno takva. Dodatnog objašnjenja nije bilo. Lara će 2024. imati 8 godina i tada će krenuti u drugi razred.
Jedan od scenarija koji je tada moguć na vještačenju je da joj skinu postotak invaliditeta sa 100 na 80 posto jer će procijeniti da više ne treba toliku pomoć majke koja je s njom na dopustu radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Lara će, budući da je mentalno i motorički potpuno zdrava, pohađati školu po redovnom programu. Iako trenutno ne ide u vrtić nego će krenuti tek s pet godina u predškolsku grupu, roditelji se brinu da se redovito druži s drugom djecom, pa Lara nema problema sa socijalizacijom i vjeruju da joj odlazak u školu neće biti problem.
- Baš smo nedavno bili na rođendanu na kojem se sasvim slučajno poklopilo da dečko nije imao nogu, a djevojčica šaku. Lara je tada vidjela da ima još ljudi poput nje. Mislim da je to pozitivno utjecalo na nju. Nakon rođendana često ih je spominjala - rekla je Maja Šaf. S Larom je svakodnevno i u parkovima i tvrdi da Lara obožava društvo druge djece s kojima voli dijeliti svaku igračku koju ima. Međutim, susreću se i s raznim reakcijama ljudi.
- Neka se djeca, vidjevši Laru, znaju uplašiti i pobjeći, dok druga otvoreno pitaju gdje joj je ruka ili pak upiru prstom u nju. Njihovi roditelji najčešće padnu u depresiju kad nas vide. Ne sviđa mi se to. Razumijem da se ne nosimo svi jednako sa stresnim situacijama, ali voljela bih da odrasli objasne djeci, baš kao što ja to činim kad me pitaju, da je Lara normalna curica koja se rodila bez ruke i da se slobodno mogu svi zajedno igrati.
'Došla nam je kao nagrada'
Jednom je jedna mama želeći ‘spasiti’ situaciju u kojoj se našla vidjevši nas, svom djetetu rekla kako se zabunilo i krivo vidjelo da Lara nema ruku. Tada sam se ja, na najljepši mogući način obratila tom djetetu i rekla mu da Lara stvarno nema ruku i da je dobro vidjelo, ali da je u svemu ostalom ista kao i on i da se prema tome mogu normalno poigrati - rekla je Maja, a Vjekoslav je dodao da baš zato žele sa svojom pričom izaći u javnost, kako bi se ljudi osvijestili i bolje razumijeli slučajeve poput Larinog.
- Nekad smo se pitali zašto se baš nama ovako nešto dogodilo, ali sad znamo da je to pravo malo čudo od djeteta koje je toliko pametno i drago, zapravo došlo nama kao nagrada - rekao je Vjekoslav. Dodao je da su supruga i on često mislili da Lara neće ovako dobro napredovati, a ona ih je iznenadila.
- Sjedili bi na kavi i gledali kako djeca voze romobile i govorili jedan drugome: Vidi, Lara ovo nikad neće moći, nema šanse, preteško je... A ona je samo jedan dan uzela taj romobil i svladala vožnju kao od šale. Tog dana sam plakao - priznaje Vjekoslav. Dodaje kako im se svaki dan svodi na gledanje Larinih najnovijih uspjeha, većinu kojih postiže potpuno sama.
- Mi joj ni ne znamo neke stvari objasniti jer kad imaš dvije ruke logika ti jednostavno ne radi kao da imaš jednu. I tako Lara služeći se ponekad zubima, a ponekad nogicama, rješava probleme i ostavlja nas bez daha - zadovoljan je tata. On i supruga na mnogim su mjestima tražili odgovor na pitanje o tome što je dovelo do Larinog invaliditeta budući da su im u trudnoći govorili da je sve u redu. Jedini logičan odgovor ponudila im je liječnica koja je rekla da je Lara možda imala blizanca koji je u trudnoći umro i sa sobom odnio Larinu ruku.