Mnogi su dolazili i odlazili, dizali se i padali, afirmirali se i propadali, nudili nadu, pa je brutalno gazili. 

A sada je došao red na Možemo!.

Prošlo je šest mjeseci prošlo od preuzimanja vlasti u Zagrebu, a Možemo! se pored grčevitog obračuna s financijskim kolapsom glavnog grada sada našao, zahvaljujući vlastitim pogreškama i skandalima, pred potencijalnim kolapsom vlastite popularnosti i vjerodostojnosti.

Nakon nedavnih sukoba u Holdingu, kao i tragične epizode s imenovanjem ravnatelja dječje bolnice Srebrnjak, već se govori o debaklu, katastrofi i općem neuspjehu nove političke uzdanice na ljevici.

A to ne bi bila loša vijest samo za Zagreb, grad koji je uništavan desetljećima i kojemu nema spasa još godinama, već i za hrvatsku politiku u cjelini. 

Protestne opcije

Politiku koja se dosad nagledala lažnih svitanja i neslavnih gašenja brojnih političkih, protestnih, populističkih opcija. Može li Možemo! izbjeći sudbinu Hrvatskih laburista, OraHa, Živog zida, dijelom i Mosta, kao i Domovinskog pokreta?

Svi oni predstavljali su novu političku uzdanicu i budili ugaslu nadu kod birača, zasićenih uvijek istom politikom i frustriranih duopolom HDZ-a i SDP-a. Svi su oni u jednom trenutku nudili alternativu, galopirali u anketama, jurišali prema političkim vrhuncima, a onda neslavno propadali čim su namirisali ili okusili uspjeh.

Sagorjeli bi čim im se vlast našla nadohvat ruke.

Laburisti su u jednom trenutku bili treća opcija, dok se nisu međusobno pohvatali za vratove zbog optužbi za pogodovanje, pohlepu, diktatorske ovlasti bivšeg predsjednika. I naravno, za financijske makinacije.

OraH je postao rezervna opcija razočaranim ljevičarima u doba Milanovićeva premijerskog mandata, pa su se rastočili nedugo nakon što su osvojili jedno mjesto u Europskom parlamentu.

Udarili u zid

Živi zid dugo je gradio status nove alternative, prijetio rušenjem starog sustava i obračunom sa starim elitama, a zatim se raspao u unutarnjim gloženjima oko fotelja u Europskom parlamentu i Hrvatskom saboru.

Most se probio dalje nego itko prije i nudio je ono što dugo nitko nije - reforme. U njegovu prvom pohodu na vlast napokon se u Hrvatskoj govorilo o ključnim temama poput teritorijalnog ustroja, reforme pravosuđa i državne uprave. Na to su se ulovili brojni birači, čak i oni s liberalne ljevice, sve dok se balon iluzija nije raspuknuo kad je Most doveo Karamarkov HDZ na vlast. 

Danas je Most još uvijek živ, ali samo zahvaljujući sektaškoj lojalnosti.

A reforme su dobile tretman anegdote.

Doza optimizma

Nakon toga ukazao se Možemo! i ubrizgao u ovu učmalu, apatičnu, ciničnu i dobrim dijelom eutanaziranu političku scenu dragocjenu dozu novog entuzijazma i pozitivne energije. Na juriš je osvojio Zagreb, u anketama se sada probio do prve alternative HDZ-u, sve dok se nije uvelike kompromitirao nedavnim sukobima i promašajima.

I što ako Možemo! propadne?

S njim će dobrim dijelom nestati nada da je u ovoj državi moguće stvoriti alternativu HDZ-u, koji sve više poprima dimenzije nedodirljivog Saveza komunista, kao i alternativu autodestruktivnom SDP-u.

Ako Možemo! izgori na vlasti u Zagrebu i kao politička opcija zvekne o plafon svojih kompetencija, logično je očekivati da još dugo nakon toga nitko neće pokušavati. Niti će itko više nasjedati na sirenski zov novih opcija.

Apatija i cinizam

To bi samo produbilo apatiju i cinizam među građanima i biračima, kao što se to dogodilo i nakon Mostova neslavnog dvostrukog koaliranja s HDZ-om. Na izbore bi izlazili samo birači HDZ-a, kao što samo birači HDZ-a danas znaju što bi odgovorili u anketama o popularnosti stranaka. 

Već godinama ljudima se u Hrvatskoj gadi politika, naročito stranačka, i tek povremeno nabasaju na nekog ambicioznog -  često i lažnog - proroka koji im probudi nadu i podigne očekivanja. Nakon čega slijedi još veće razočaranje i frustracija. Pa zbunjeni građani ponovno bježe u okrilje provjerenih, koliko i potrošenih opcija, ili se naprosto zatvaraju u kuće i ignoriraju izbore.

Na kojima HDZ pobjeđuje.

(Ne)lojalni birači

Možemo! je otišao dalje od prethodnih "trećih opcija", čak i dalje od Mosta koji je uvijek bio junior partner HDZ-a, i preuzeo samostalno kontrolu nad glavnim gradom. No time je i podigao očekivanja. 

Ali i potvrdio tezu kako svaka nova opcija ima šanse dok ne dođe blizu vlasti. Gdje se ne može nositi s problemima, očekivanjima, manjkom kadrovskih rješenja i kompetencija, kao što ne može računati na stabilnost i lojalnost glasačke baze.

Kao što su odustali od ostalih opcija, birači bi tako mogli odustati i od platforme Možemo!. 

A to ne bi bilo toliko tragično za Zagreb, koliko za kompletnu političku scenu.