Njihova vrijednost procijenjena je na 1,8 milijuna kuna, odnosno 360.000 kuna po vozilu. Riječ je o luksuznim prometalima. Među specifikacijama u natječaju možemo naći da neki od njih moraju imati ultrazvučnu pomoć pri parkiranju, ksenonska svjetla i grijana sjedala presvučena kožom. Naplatci moraju biti aluminijski, a kako bi limuzina bila reprezentativna, mora biti metalik boje. Između ostalog, traži se i da u jednom automobilu upravljač i ručica mjenjača budu presvučeni kožom te da imaju naslone za ruke sprijeda i straga. 

Riječ je, ukratko, o natječaju koji sadrži iz aviona vidljive elemete megalomanije, rastrošnosti, malograđanštine, sklonosti kiču i potrebe da se moćnim prometalom impresionira najuža rodbina i najšire pučanstvo. Ti automobili nisu kupljeni da prevoze ljude od točke A do točke B nego “da djeluju”. Njima se, u stvari, kupuje društvena predodžba o onome koga voze, šalje se poruka da je riječ o moćniku... 

Natječajnim uvjetima će, prema svemu sudeći, odgovarati uglavnom prometala jedne njemačke tvrtke. Posve iste funkcije, za dva do tri puta manji novac, Centar za praćenje energetskog sektora dobio bi kupnjom korejskih, pa čak i čeških automobila. No to onda nije to... 

U CEI-ju ne poriču da nabavljaju automobile spomenutih gabarita, no prema njihovu 
mišljenju, riječ je tek o automobilima srednje klase. To znači da su predstavnici hrvatske države poprilično izgubili smisao za realnost. Jedan takav automobil vrijedi 60 prosječnih godišnjih radničkih plaća.

Više o luksuznim automobilima Čačićevih dečki pročitajte u 24expressu.