Neke domaće proizvode, poput vegete, hrvatski potrošači ni u najljućoj krizi neće zamijeniti surogatima, pokazuju istraživanja. Sličnu magnetsku snagu brenda posjeduju Čokolino, Cedevita, Bajadera, Jamnica i Gavrilović pašteta. Očito je da su kupci u tim slučajevima "kroativni". Ulje će, međutim, bez okolišanja zamijeniti jeftinijim uvoznim, kao i majonezu ili kavu.
E sad, zašto je to tako? Jesu li neki hrvatski proizvodi bolji od drugih  pa drže kupce kvalitetom, a ne "made in" etiketom? Ili su više reklamirani? Ili imaju moćniju konkurenciju? Koji su hrvastki proizvodi vama važni, koji nenadomjestivi, a koje ćete učas posla zamijeniti jeftinijom stranom alternativom? Koliko smisla ima inzistiranje na domaćim proizvodima, ako iza njih ne stoji kvaliteta? Treba li umjesto "budimo kroativni" razmišljati na način "budimo kreativni", "budimo konkuretni" ili "budimo kvalitetni"?