Prije točno dvije godine BBC-jev istraživački doajen Andrew Hosken bio je u Bagdadu, na čija su predgrađa u tom trenutku nezaustavljivo nadirale tisuće pomahnitalih, nerijetko i drogiranih, izvrsno naoružanih džihadista ISIL-a. Naredbu njihova vođe Abu Bakra al Bagdadija da se aktiviraju i napadnu linije obrane iračke vojske iznutra, u sedammilijunskom gradu čekalo je čak 200 ćelija ISIL-ovih militanata.

Uslijedila je žestoka bitka, praćena pokoljima civila, ali je Bagdad obranjen. Hosken, koji je ISIL pratio još od začetaka 1999., u međuvremenu je sve što zna o ISIL-u ovjekovječio u svojoj knjizi “Carstvo straha, Islamska država - pogled iznutra”.

U međuvremenu je ISIL izgubio nekoliko bitnih područja u Siriji, kao i izrazito važnu Faludžu u Iraku, ali je brutalna de facto fašistička država ostala prijetnja kao i prije.

Četiri razloga koja su dovela do tako naglog rasta ISIL-a

Hosken procjenjuje da je ISIL do danas pobio oko 750.000 ljudi u Siriji i Iraku. Za 24sata je naveo četiri razloga koja su dovela do tako naglog rasta ISIL-a, koji je u vrijeme početka svoje ekspanzije imao samo nekoliko tisuća militanata.

- U vrijeme napada SAD-a na Irak kako bi srušio Sadama Huseina, Irakom je vladala stranka Baath, koju je, kao i vojsku i sigurnosne službe, kontrolirala sunitska muslimanska manjina. SAD je stoga rasformirao i Baath i iračku vojsku, što je značilo nezaposlenost za tisuće iračkih vojnih časnika i službenika – objasnio nam je Hosken.

On je u jednom trenutku osobno došao do dokumenta američke vojske s popisom 8697 iračkih časnika kojima se zabranjuje daljnja vojna služba. Neki od tih ljudi ubrzo su se radikalizirali i, očito s nikakvim šansama da se zaposle, prešli su ISIL-u, koji je tad plivao u novcu, zahvaljujući 4 milijarde dolara godišnje od nafte, iznude, trgovine robljem, pljačkama arheoloških spomenika, primjerice iz Palmire, i sličnog.

Osim toga, nova iračka vlada sastavljena pretežno od većinskih muslimana šijita, isprva nije imala previše sluha za sunite zbog desetljeća diktature Sadama Huseina. I tu je uletio ISIL, koristeći sunitsko-šijitski sukob za dodatno raspirivanje sukoba. Nadalje, 2011. SAD je povukao svoju vojsku iz Iraka, iako je vlada u Bagdadu upozoravala Baracka Obamu da je to pogreška. Konačno, rat u Siriji, s kojim se Zapad apsolutno nije snašao, i tisuće džihadista koji su se stali slijevati iz cijelog svijeta, otvorio je ISIL-u prostor koji je u tom kaosu mogao samo poželjeti za proglašenje svog “kalifata“.

Da se ne spominje da je Abu Bakra 2004. američka vojska nekoliko mjeseci imala u zatvoru, da bi ga pustila na slobodu, smatrajući da ne predstavlja prijetnju. Oružja je ISIL 2014. svakako imao napretek, vrlo često čak i onog koje je potjecalo sa Zapada.

- ISIL je imao ogromna sredstva za nabavu oružja. Primjerice, za kalašnjikove koje je koristio u napadu na Pariz u studenom 2015. smatra se da su potjecali s Balkana, moguće iz Crne Gore. Također, ISIL je oružje zarobljavao i od iračke i sirijske vojske, uključujući tenkove, oklopne transportere i raketne lansere. U Siriji je zapljenjivao i oružje koje je Zapad slao Slobodnoj sirijskoj vojsci, moguće i od Al Nusre (Al Kaidine džihadističke skupine u Siriji, s kojom je do 2014. ISIL činio jednu cjelinu). Do tog su oružja dolazili ili tako što bi presretali konvoje ili bi do njega dolazili u bitkama – kazao nam je Hosken.

ISIL-ova je taktika ‘zavadi pa vladaj’

ISIL je cijelo vrijeme imao potporu pojedinih vjerskih ideologa iz rigidnog i brutalnog tumačenja islama iz Saudijske Arabije, u kojoj je vehabizam državna vjerska ideologija. Razlog zbog kojeg se ISIL ubrzo okrenuo i protiv Saudijske Arabije, kao i protiv Al Kaidine vojske Al Nusre, s kojom je od 2011. krenuo u pohod, isključivo je politički. Ideologija je praktično ista, samo što ISIL zahtijeva odanost “kalifu” Abu Bakru u pohodu na dominaciju, dok je Al Nusra odana vođama Al Kaide, a saudijski vehabisti saudijskoj kraljevskoj obitelji.

- ISIL-ova je taktika ‘zavadi pa vladaj’. Grupa je privlačila regrute iz zemalja iz regije s velikom nezaposlenošću, primjerice iz Libije i Tunisa. U svoj je ‘kalifat’ ISIL posebno pozivao liječnike, inženjere, kompjutorske stručnjake. Poticao je sektaštvo i međuvjerske trzavice po Siriji, Turskoj i drugdje, da bi onda muslimanima koji su se osjećali nesigurno i ranjivo obećavao raj na zemlji.

Na Zapadu je tako muslimanima ISIL poručivao: ‘Tu gdje ste sad, svi vas mrze. Dođite u naš kalifat i zauvijek ćete biti sretni!’ Naravno da je istina sasvim drukčija. Uvjeti života u ‘kalifatu’ su jezivi. Stanovništvo je praktično zatočeno. Koga uhvate da bježi, ubiju ga. Mučenja, silovanja, ropstvo, okrutna pogubljenja su svakodnevnica. ISIL je uspio izmijeniti i način života po Europi. U Francuskoj je nakon napada na Pariz uvedeno tromjesečno izvanredno stanje. Vojnici su po ulicama Pariza i Bruxellesa. 
- Bili vi u Velikoj Britaniji ili u Hrvatskoj, svi ćemo sve više osjećati smanjenje sloboda kao rezultat povećanih mjera sigurnosti zbog terorističke prijetnje. A s nekoliko slučajeva infiltracije među izbjeglice s Bliskog istoka, ISIL je uspio sjenu sumnje baciti i na izbjeglice. Njih ISIL, naime, prezire i smatra da zaslužuju smrt zato što su se drznuli napustiti ‘muslimanske zemlje’ – opisao nam je BBC-jev veteran stanje u “carstvu straha”.

ISIL se može poraziti isključivo uništavanjem njihove ekonomije

Pakao na zemlji u koji se Bliski istok pretvorio usponom ISIL-a, ali i pojavom čak 1600 različitih pobunjeničkih i džihadističkih skupina u ratu u Siriji, doveo je u jednom trenutku, kaže, čak i do toga da su izbjeglice koji se nisu uspjeli domoći Zapada, u očaju krenuli nazad u područja pod kontrolom sirijske vlade. U jednom trenutku, rekao nam je Hosken i to, svakodnevno se u Siriju vraćalo i do 2000 ljudi. Po logici da, ako već trebaju patiti ili umirati skupa sa svojom djecom, da to onda barem bude u njihovoj zemlji.

Činjenica je, međutim, da se ISIL može poraziti isključivo uništavanjem ISIL-ove ekonomske infrastrukture, na što je pozivao i Irak, a s čime je Rusija počela bombardiranjem naftnih koridora, ali i iskorjenjivanjem svih ostalih problema na Bliskom istoku; sukoba između država, međuvjerskih sukoba, korupcije, siromaštva, autoritarnih režima, rješavanjem izraelsko palestinskog sukoba...

- U suprotnom, ako ISIL i bude poražen, na njegovu mjestu moglo bi se pojaviti nešto još i gore - strahuje Hosken.