U selu Široka Kula, 11 kilometara udaljenog od Gospića, prije rata živjelo je 900 ljudi, a od toga su trećinu činili Hrvati. Na današnji dan 1991. godine lokalni lički Srbi i pripadnici tzv. martićeve milicije ubili su osam Hrvata, a pokolj se nastavio i idućih dana, kada su ubili još 32 osobe. Krvnici su mučki likvidirali i cijelu peteročlanu obitelj kao i 17-godišnjeg dječaka. Najstarija žrtva bio je Ivan Orešković (95).
Verica Nikšić (13), učenica sedmog razreda osnovne škole, najmlađa žrtva pokolja u smrt je pošla s majkom Mandicom i susjedima koje su četnici 'sklonili' u podrum jedne kuće.
Među nevinim žrtvama bila je i srpska obitelj Rakić. Oni su htjeli zaštititi svoje susjede no svoju su dobrotu i čestitost platili životom. Svih petero članova obitelji pripadnici milicije tzv. SAO Krajine odlučili su smaknuti zbog sumnje da preko radio stanice surađuju sa hrvatskim postrojbama. Lišili su slobode Maneta Rakića, njegove sinove Dragana i Milovana i kći Radmilu, potom im vezali ruke i zatvorili usta ljepljivom trakom, uveli ih u kombi vozilo i prevezli do jame 'Golubnjača'. Tamo su ih ubili hicima iz vatrenog oružja i bacili u jamu. Lucija, Manetova supruga, silovana je i živa zapaljena u svojoj vikendici.
U podrumu ubili osmero ljudi
Skupina od 11 mještana život je završila nakon što se sklonila u podrum zapaljene kuće. Četnici su ušli u podrum i ubili ih osmero. Troje ljudi koji su preživjeli napad izašli su iz podruma i tad su ubijeni. Tijela to troje su potom odvukli u zapaljenu staju. U njoj nije bilo stoke jer su već sve bili opljačkali. Neke su starce zaklali po kućama koje su poslije zapalili.
Hrvati, koji su uspjeli izmaknuti smaknuću, pobjegli su izvan sela i sakrili se u živicu, čekajući noć. Uslijedilo je veliko nevrijeme, što je preživjelima bilo dodatno 'osiguranje ' te su pobjegli u Perušić.
Ostaci žrtava toga zločina pronađeni su u okolnim jamama, ponajviše u Golubnjači. Mnogi posmrtni ostaci ubijenih još nisu pronađeni.
U spomen na ubijene žrtve je podignut spomenik Portal hrvatske povijesti, rad akademskog kipara Petra Dolića.
Marko Nikšić tragao je sve do svoje smrti u travnju ove godine za tijelima supruge Mandice i kćeri Verice. Za majkom i sestrom tragala je i Mandica Rukavina. Njezin otac Marko umro je dan nego što je Nizozemska izručila Hrvatskoj Milorada Baraća , nizozemskog državljanina i hrvatskog osuđenika za ratni zločin.
U odori četnika ubijao civile
Baraća je Županijski sud u Gospiću proglasio krivim jer je tijekom rujna i listopada 1991. u Širokoj Kuli kao pripadnik četničkih formacija i milicije tzv. SAO Krajine iz automatskog pješačkog naoružanja pucao po civilnim objektima, ograničavao kretanje civilnom stanovništvu, a 13. listopada 1991. zapaljivom tromblonskom minom zapalio kuću u podrumu Dane Oreškovića u kojoj su se nalazili civili. Barać je pritom pucao po civilima, pri čemu je ubijeno osam civila, od toga sedam žena.
Među njima bila je i Verica Nikšić, njegova najmlađa žrtva.