U minuti napravi 56 sklekova, a 120 trbušnjaka završi u manje od dvije minute. Kako bi održavao formu i pripremio se za vrlo zahtjevna natjecanja Krunoslav Ivanušec trenira cijelu godinu.
- Svaki dan treniram barem po sat vremena, a "poligon" mi je naša Ivanščica - kaže 45-godišnji interventni policajac iz Zlatara.
Ivanušec od 2015. sudjeluje na vrlo zahtjevnim natjecanjima MORH-a za najspremnijeg pripadnika Oružanih snaga, a posljednje tri godine natječe se na memorijalima MUP-a za najspremnijeg policajca u Hrvatskoj.
Iako su mu konkurencija mahom mlađi policajci, u top formi i naponu snage, Ivanušec pokazuje da nije samo "al pari" s njima već ostvaruje i zavidne rezultate.
Ove godine je 10. rujna na 3. MUP-ovu Memorijalu Šimo Đamić - Štit domovine osvojio prvo mjesto u kategoriji veterana Specijalne jedinice policije iz Domovinskog rata te ukupno osmo mjesto među 68 natjecatelja..
Natjecao se 51 policajac i 7 policajki, četiri veterana specijalne policije, tri vojnika i tri slovenska policajca, a Ivanušec je zahtjevnu stazu dugu 35 kilometara, uz 10 kilogramski teret te provođenje složenih vojno-policijskih zadaća, prošao za pet sati i 45 minuta. Startali su u 7 sati u Lovasu, a cilj je bio na vodotornju u Vukovaru.
Osim njega na memorijalu su iz iste jedinice, IJP Zlatar, sudjelovala još dva policajca: Luka Špehar i Sandro Šlogar.
Na Ivanščicu i nazad sa ruksakom teškim 10 kilograma
- Intenzivno smo se prije takmičenja pripremali pet dana, dva dana u streljani u Vrbovcu, gdje smo uvježbavali gađanje iz puške i pištolja. Ostala tri dana smo pješačili u uniformi, u čizmama, s ruksakom, otprilike težine 10 kilograma, na Ivanščicu i nazad, to je oko 25 kilometara. To je bio trening od oko četiri sata hoda da se približimo natjecanju koje zahtijeva da si četiri do šest sati konstantno u pokretu. Tri dana nije puno, no jako puno nam je donijelo - pojašnjava Krunoslav te dodaje kako su trenirali po brdima, a natjecanje je bilo uglavnom po ravnom terenu što mu je također pomoglo u pripremama.
Kad su u pitanju dnevni treninzi, Krunoslav kaže kako svaki dan trči.
- Zadao sam si cilj da mjesečno prijeđem oko 200 kilometara, to mi je neki minimum. Posljednja četiri mjeseca sam uveo i bicikl. To sam uveo kad sam se pripremao za Brajnikov memorial u Sloveniji na koji nas je vodio pokojni Zoran Mamuzić, pobjednik prošlogodišnjeg Štita domovine. Uvijek se pripremam po sustavu natjecanja, imam treninge od 10 do 12 sati jer su natjecanja obično od sedam pa do 12, 13 sati. Imam trening brzine, kad radim manje od deset kilometara, ali u intervalima, a dvaput tjedno odradim dužinu, što je nekih 15 do 20 kilometara. Poslije trčanja odradim i vježbe snage - priča Krunoslav pa dodaje kako u blizini doma ima igralište i atletsku stazu gdje radi dio vježbi.
Ostale vježbe odradi u maloj policijskoj teretani u sjedištu interventne jedinice u Zlataru.
- U treninge ubacujem i rutu po Sljemenu prema Bliznecu, tako odradim i visinske pripreme za noge. Treninge imam i kad je jako vruće. Recimo, sad je bilo dosta vruće i bilo je dosta asfalta, treba to izdržati, no meni je odgovaralo - kaže Ivanušec koji s treninzima ne staje ni kad je na godišnjem odmoru. Ove godine je bio gotovo mjesec dana na moru sa suprugom na Ugljanu i poslije tjedan dana na Pagu, no treninge nije propuštao.
Krunoslav nije izbirljiv što se tiče prehrane. Jede sve što supruga skuha, ne broji kalorije i ne ide na dijete.
- Naučiš s godinama da je najbolje ujutro prije trke pojesti pršut ili slaninu i sir, nešto jače i masno. Najbolje mi je ući u trku praznog želuca, prije utrke jako malo jedem. Također, trudim se ne koristiti puno vode tijekom visokih temperature kako bi mi se organizam priviknuo te kako ne bih morao na natjecanju nositi puno vode sa sobom. Uzimam jedino suplemente željezo, kalij, magnezij, koji je jako bitan zbog grčenja, i vitamin C. Kad sam 2015. bio na prvom vojnom natjecanju u Slunju imao sam problema s grčevima pa mi je doktorica objasnila kako ih spriječiti. Otad koristim suplemente i nikad nemam problema s grčevima - kaže Ivanušec pa iskreno priznaje da mu je prvo natjecanje zapravo bilo i najteže dosad. Tad je shvatio koliko je bitna mentalna snaga, ali i obuća u kojoj trči, odnosno odabir čizama.
Ni Kruno nije imun na ozljede
- Puno trošim na čizme baš radi natjecanja, našao sam koje mi pašu pa mogu trčati 40 kilometara bez žuljeva. Imam četiri para čizama, a po terenu biram koje ću koristiti. Ove godine sam baš pogodio. Tenisice kupujem svaka tri mjeseca - kaže Krunoslav koji ne štedi na opremi.
U mirovinu ne planira skoro, a zna se našaliti da će razmisliti o povlačenju s natjecanja nakon što odradi pet vojnih i pet policijskih, te mu sad nedostaju još dva policijska i jedno vojno.
Kao i svi koji ovako zahtjevno treniraju ni Kruno nije imun na ozljede. Gotovo da nema natjecanja, kaže, na koje je došao bez neke manje ozljede. Šali se kako mu je posljednju priuštila supruga Snježana, koja mu je i velika podrška u svemu.
- Kad smo se vratili kući s mora kao novopečeni mladenci jer smo se oženili na Pagu rekla je da je moram prenijeti preko praga. Podigao sam je, a onda sam osjetio kako me ukliještilo. Dosta me boljelo, ali kad krenem, zanemarim i bol i ozljede. Većinom treniram sam, no znam trenirati i s Lukom. Od 2015. kad smo zajedno sudjelovali na vojnom natjecanju, mi smo zapravo nerazdvojni. Radimo skupa u istoj smjeni, zajedno smo na terenima... Ima i jednu anegdota vezana uz to. Tijekom 2018. godine Luka se oženio, bilo je to u petak, a u subotu ujutro smo nas dvojica išli u Knin. Zezali su nas da smo nas dvojica na medenom mjesecu dok ga supruga čeka kod kuće - priča Ivanušec o 12 godina mlađem kolegi.
U početku ga je na treninzima pratila i sedmogodišnja kujica Pippa, no ona se sad, kaže, uglavnom drži uz gazdaricu. I ona je svojevrsna "zvijezda" društvenih mreža - stranicu "Ja nisem pes, ja sam Pippa" na Facebooku prati više od 3400 pratitelja.
U policiji od 1994. godine
Unatoč vrlo zgusnutom rasporedu, koji uz policijske zadaće i treninge ne ostavlja mnogo vremena za druge stvari, Ivanušec se bavi i nogometom te je u veteranima NK Mladost Zabok. Rodom iz Ljubešćice kraj Novog Marofa u Varaždinskoj županiji, u policiji je od 1994.
Od početka je u Zlataru, gdje je ostao 27 godina, prvo u specijalnoj policiji, koja je kasnije prenamijenjena u interventnu jedinicu.
- Ako mi Bog da zdravlja bit ću još barem deset godina, a onda ćemo vidjeti - uz osmijeh kaže Ivanušec. U radu, ali i na natjecanjima, velika su mu podrška i djeca, dva sina i kćer iz prvog braka.
- Moram spomenuti i našeg voditelja te začetnika policijskog natjecanja Andriju Živkovića Žiku, pomoćnika zapovjednika interventne jedinice policije PU Brodsko-posavske, a želim zahvaliti i našem zapovjedniku Draženu Pavlincu, koji nam je tjedan dana prije natjecanja omogućio pet dana za pripreme - završio je Ivanušec.
I zapovjednik Pavlinec ponosan je na svoje djelatnike, koji tri godine zaredom kao ekipa postižu vrlo dobre rezultate.