Svaki dan, svako jutro, bivši inženjer u vojnoj industriji Azzam izlazio je iz svoje kuće u Mosulu. Kretao bi se autobusom ili pješke jer si gorivo više nije mogao priuštiti. Nalazio bi se u gradu s prijateljima ili posjećivao obitelj svoje sestre. Nekad bi stao u red za jeftini kerozin ili pokušao nabaviti nešto knjiga ili cigareta. Većinom se osjećao kao turist u vlastitom gradu.
Navečer bi sjeo za svoje računalo i pisao o događajima toga dana. Uglavnom bi to bile banalne stvari, poput aktualne cijene rajčica na tržnici, sadržaja razgovora sa suprugom no pisao je i o životu u Mosulu pod ISIL-ovom okupacijom, donosi Guardian.
- Moram zabilježiti ovaj trenutak. Mi smo poput zatvorenika koji služe duge kazne. Neki će preživjeti tako što će pročitati puno knjiga, drugi će biti psihički uništeni, napisao je u kolovozu 2014., nepuna dva mjeseca nakon što je grad pao u ruke islamista.
Zatišje pred buru
Početkom srpnja 2014. u Mosul su stigli naoružani čuvari. Za razliku od Iračke vojske, bili su ljubazni. Čuvali su javne zgrade, sprečavali pljačke, micali barikade...Ljudima koji su to željeli dopuštali su da napuste Mosul, a u školama se predavalo po službenom vladinom programu. U gradu je vladao mir, sukobi su postali prošlost...
Problem je bio što se često nije znalo tko su i za koga rade. Jesu li to bili sunitski revolucionari? Oficiri iz Saddamove vojske? Džihadisti iz al-Qaede? Neki od novih "čuvara" ubrzo su se počeli ponašati poput vlade i sjeni. Naplaćivali su poreze tvrtkama i uzimali postotke od svakog ugovora koji je grad sklopio. One koji bi odbili platiti često bi oteli i ubili.
- Davali smo im postotak od svakog ugovora i to osam posto. Prije svakog natječaja za poslove oni bi se javili mom šefu. Odlučivali bi tko će dobiti posao, uzimali novac...nitko im se nije usudio suprotstaviti. Ušli su u svaku vladinu instituciju, čak i policiju. Kad je Mosul pao u ruke ISIL-a, sve je bilo još gore, priča Azzam.
Dva dana nakon pada grada njegov se kolega pojavio na poslu u tradicionalnoj afganistanskoj odjeći i rekao da je on novi supervizor za Islamsku državu. ISIL je nakon preuzimanja kontrole donio tzv. Gradski dokument uz koji je građanima poslao "poruku ohrabrenja":
- Oh ljudi, živjeli ste u sekularnim režimima, od monarhije do republike. Svi su oni izgorjeli u vlastitoj vatri. I evo nas sad u Islamskoj državi. Uz volju Alaha vidjet ćete kolika je razlika između sekularnih vlada koja ubijaju volju svojih ljudi i brišu njihovo dostojanstvo i nas koje vodi božanska riječ.
Nema cigareta, žene ostaju u kućama...
ISIL je Gradskim dokumentom zabranio cigarete i ženama naredio da ostanu u kućama. Unatoč tome, u nekim manjim ulicama ljudi su nastavili potajno pušiti, a žene su se njima normalno kretale.
Gradski dokument bio je tek prvi korak. Islamska država nije nastala u jednom danu jer svoja pravila kojima su promijenili život zajednice donosili su postupno, u razdoblju od dva mjeseca. Njihovi glavni ciljevi bili su promocija mitskih priča, stvaranje "društva nepoželjnih" i upotreba brutalnosti kojom bi spriječili i najmanji otpor.
Počeli su se uvlačiti u sve pore društva, registrirali su sve vojnike, policajce, liječnike, medicinske sestre i učitelje zajedno s njihovim obiteljima. Uz svaku trgovinu ili posjed koji su registrirali, htjeli su naznačiti religijsku pripadnost vlasnika. Zanimalo ih je što posjeduju kršćani, a što suniti i šijiti.
Prijeđite na islam ili nestanite
Nedugo potom, na zidovima svih trgovina i kuća koje posjeduju kršćani pojavilo se slovo "N" (kao Nazarećani(kršćani). Novi zakon od kršćana je tražio da prijeđu na islam ii da plate dodatne poreze. Nudilo im se i da odu i ostave sve što su imali. One koje su ostali, ISIL-ovci su često zlostavljali, a neke su držali i kao taoce i seksualno roblje.
Nekoliko tjedana kasnije, uveli su još jedna zakon koji je ženama uveo obvezu nošenja nikaba i zabranio im bilo kakva druženja s muškarcima.
- Mosul je bio veliki zatvor, piše Azzam,
Kad su uspostavili vlast i uveli željene zakone, ISIL-ovci su krenuli u reformu javne uprave. Ukinuli su sve vladine urede i zamijenili ih ministarstvima za zdravlje, obrazovanje, usluge, financije, sigurnost, poljoprivredu...Na čelu svakog ministarstva bio je emir koji je surađivao sa svojim vojnim vijećem.
ISIL-ova vlast je uvela i neke novosti koje su, barem na prvi pogled, građanima bile od koristi. No, uvijek bi se pojavio problem u prerevnom provođenju islamskih zakona:
Otimali stoku da bi imali mesa za vojnike
- To je bila teroristička država, ali s druge strane i moderna. Oblačili su se i govorili kao prije skoro 2000 godina, a administraciju su vodili vrlo učinkovito, kaže Azzam čiji je ured za električnu energiju ISIL pripojio ministarstvu usluga:
- Prije ISIL-a proces izdavanja računa za struju trajao je i po dva mjeseca. Kad su oni došli, sve su pojednostavnili. Trgovine, tvornice i ostale kompanije plaćale su fiksnu cijenu. U stambenim četvrtima instalirali su mjerače koji su nadzirali količinu potrošene struje u mjesec dana. Nitko se nije sudio ne platiti račun jer je mogao biti suočen s drakonskim kaznama religijske policije. Krađa struje bila je lopovluk zbog kojeg ste mogli ostati bez ruke.
Isto je bilo i sa smećem. Svaka ulica imala je prostor za odlaganje smeća u koji se pristupalo karticom. Tako su u komunalnim službama znali koliko tko treba platiti. ISIL-ovi inspektori redovito su pregledavali jesu li ulice čiste i jesu li svi platili račune.
Osim efikasne naplate računa za komunalne usluge, u stvaranju prihoda, Islamskoj državi služila je i opljačkana imovina. Sva oduzeta zemlja, građevinska zemljišta, naftna polja, tvornice i stoka pripale su ministarstvu financija. Oni su skupljali novac kojima su nagrađivali najvjernije sljedbenike. Kuće kršćana bile su opljačkane i u njih su uselili ISIL-ovci, a automobili kršćana i sva ostala imovina prodavani su na aukcijama. Oteta stoka poslužila je kao izvor mesa za ISIL-ove vojnike.
Gorivo iz Sirije, lijekovi iz Turske
Nafta je stizala iz Sirije i mogli su je kupiti svi koji su imali volju i mogućnost preraditi je u gorivo. Neki su stanovnici proizvodili gorivo kod kuće, drugi su imali prave male rafinerije. Ceste između Iraka i Sirije bile su zatrpane cisternama s naftom.
bujala je trgovina oružjem, arheološkim bogatstvima, seksualnim robljem....Ratni profiteri potrudili su se i da dovezu hranu i gorivo iz dalekog Damaska dok su moderna oprema i lijekovi uglavnom krijumčareni iz Turske.
Kako svjedoči Azam, kao i u svakom totalitarnom društvu, većina je ljudi zabili glave u pijesak i nastavili sa svojim životom. Jednog dana kad se vraćao u stan, vidio je svoju suprug i kćeri kako pokušavaju utješiti susjedu čiji je suprug branio starca kojeg su optužili da je, suprotno ISIL-ovim zakonima, skratio bradu. Oba muškarca su išibali, a ostale muškarce iz ulice natjerali da to gledaju.
- Kad sam se vratio u kuću, sin je bio bijesan. Rekao mi je: Kako ste mogli dopustiti da vas ovi ljudi nadjačaju? Neki mene i obitelj često krive što nismo otišli. Moja mlađa kći kaže da smo trebali pobjeći u Kirkuk gdje nije vladao ISIL. Možda sam ju trebao poslušati, ali bojao sam se budućnosti, kaže Azzam za Guardian.
Nakon teške i iscrpljujuće bitke, koja je trajala gotovo godinu dana, Iračka vojska prošloga je ljeta oslobodila Mosul.