U tzv. Predstavci poštenih policajaca Željka Dolačkog i njegovog tadašnjeg šefa Jadranka Belinu, kao i njihove kolege, teretili su da su primali mito, iznuđivali iskaze itd. Taj dokument na stol ondašnjeg ministra unutarnjih poslova Šime Lučina dospio je 25. veljače 2000. godine. Cjeloviti sadržaj te predstavke objavljen je mjesec dana kasnije u tjedniku Imperijal. Počela je istraga.
Kriminalisti iz MUP-a okupirali su Odjel organiziranog kriminala i pomno pretraživali dosjee, spise i sve što im se činilo sumnjivo. Saslušan je i veći broj svjedoka. Među ostalim ispitivani su i o optužbama iz predstavke da su Dolački, Belina i još dva djelatnika Odjela svaki mjesec dobivali po 10.000 DEM od kriminalca, kojem su zauzvrat dopuštali da šverca oružje, preprodaje drogu i krade skupe automobile.
Za Dolačkog se tvrdilo da je štitio nekoliko svodnika i prostitutki te da je navodno jednom prilikom od djevojke sitnoga kriminalca, koji je završio izrešetan na zagrebačkom Prisavlju, uzeo 15.000 njemačkih maraka nakon što ju je uhvatio u stanu s osobom koja je u svojoj torbi imala tri pištolja, 500 ukradenih prometnih dozvola i kilogram droge.
Interna istraga nije potvrdila niti jedan od navoda protiv Dolačkog i njegova tadašnjeg šefa, no Dolački i Belina udaljeni su s dužnosti. Boreći se protiv suspenzije, pisali su tadašnjem predsjedniku države Stjepanu Mesiću i premijeru Ivici Račanu i naveli kako iza njihova progona stoje strukture u MUP-u povezane s obavještajnim podzemljem i kriminalcima bliskim vlasti.
Uslijedili su i sudski postupci. Željko Dolački i Ratko Čađo bili su optuženi zbog zlouporabe položaja, te djela protiv službene dužnosti. Naime, odvjetnici pripadnika tzv. zločinačke organizacije državnom su odvjetništvu podnijeli kaznenu prijavu protiv Dolačkog i Čađe nakon što je Veselin Marinov (agent policijsko-obavještajnih službi koji je tijekom rata u BiH bio tjelohranitelj Mladena Naletilića Tute te kojeg je kasnije ubio Vinko Žuljević Klica) potpisao izjavu u kojoj je naveo da su ga policajci posjećivali u zatvoru i nagovarali na lažno svjedočenje protiv Nikice Jelavića, te još nekih pripadnika te organizacije.
- Marinov je, ispričao je tada Dolački sucu, sam ponudio da u zamjenu za izlazak na slobodu, progovori o neriješenim ubojstvima u Zagrebu. Policajci su zatim taj njegov zahtjev prenijeli nadređenima, a u lipnju prošle godine posjetili su ga u zatvoru u Remetincu - rekao je tada Dolački na sudu. Ova optužnica je odbačena no uslijedili su postupci na Disciplinskom sudu MUP-a. Baš u trenutku kada se prema policijskim pričama planirala akcija kojom bi stali na kraj kriminalnoj karijeri Vjeke Sliška i njegove ekipe.
Prva točka optužnice protiv Dolačkog na disciplinskom sudu policije odnosila se na navodno sprječavanje očevida nad vraćenim Mercedesom. Naime, u listopadu 1999. ukraden je automobil koji je kasnije bio vraćen vlasniku. Dolačkog se teretilo da je onemogućio obavljanje očevida nad vozilom i prikupljanje mikro-tragova. U drugoj točki prozivalo ga se za propuste učinjene u 'slučaju Kos' kada je njegov odjel proveo zasjedu pred kućom za koju se sumnjalo da bi mogla postati metom podmetnute bombe. Prema trećoj točki Dolački je nedozvoljeno organizirao pratnju ukradenog autobusa preko Hrvatske do granice s BiH.
Dok je postupak trajao ondašnjem ministru unutarnjih poslova pisao je Nikola Prokšelj, vlasnik agencije Detektiv d.o.o. iz Ljubljane. Bivši policijski inspektor Prokšelj i Dolački zajedno su radili na potrazi za autobusom ukradenim u carinskoj ispostavi u Hrvatskoj. Djelatnici 'Detektiva' pronašli su autobus i pratili ga od Austrije do BiH, a Dolački se uključio na putu autobusa kroz Hrvatsku. Međutim, u rješenju o suspenziji Dolačkom se stavljalo na teret da nije podnio odgovarajuće izvješće o toj pratnji, što predstavlja povredu radne dužnosti.
Prokšelj je isticao da je postupak Dolačkog bio primjer 'nesebičnog profesionalizma i korektnih odnosa, bez suvišnih birokratskih ograničenja, ali ipak na strogo zakonskim osnovama'. Suradnja Dolačkog i Prokšelja rezultirala je pronalaskom ukradenog autobusa, čime je, tvrdi Prokšelj, Dolački znatno doprinio uspjehu, kao i sigurnosti jednog od djelatnika 'Detektiva', koji je cijeli dan putovao s kriminalcima u autobusu. Na kraju svog pisma Lučinu, vlasnik detektivske agencije navodi kako ovim prosvjedom želi upozoriti 'javnost koja prati ovu lakrdiju hrvatskog policijskog sustava protiv svojih najboljih i najučinkovitijih ljudi' da su za ovu aferu možda krivi 'moćnici kojima efikasna policija ne odgovara, ili se radi o osveti već povrijeđenih struktura'.
No Dolački je proglašen krivim te mu je Disciplinski sud za povredu radne discipline izrekao mjeru prestanka radnog odnosa u MUP-u. No u žalbenom postupku uspio je da ga vrate na posao.
Potom je 2003. godine raspoređen u PU sisačko-moslavačku gdje se bavio uhićivanjem švercera cigaretama, duhana itd. U Zagreb se vratio devet godina kasnije, nakon povratka Ranka Ostojića u Ministarstvo unutarnjih poslova. S Ostojićem je, naime, blisko surađivao dok je Ostojić bio ravnatelj policije u Vladi Ivice Račana. Naime, Dolački je sve vrijeme slovio za čovjeka od Ostojićeva povjerenja.
Željko Dolački se sinoć 22 sata predao u zatvor u Remetincu nakon što je dva dana bio nedostupan vlastima, a za njim je bila raspisana i tjeralica.
>>> Kraj drugog nastavka