Tijekom ovotjedne proslave svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša kazao je kako je Sveta Stolica odobrila pokretanje beatifikacije kardinal Franje Kuharića. "Imam čast i zadovoljstvo priopćiti vam radosnu vijest. Nakon što smo zatražili od Dikasterija za kauze svetaca informacije o tome postoji li bilo kakva prepreka od strane Svete Stolice za proces beatifikacije i kanonizacije kardinala Franje Kuharića, spomenuti Dikasterij nam je ovih dana odgovorio da nakon poduzetih izvida s obzirom na Svetu Stolicu nema nikakvih prepreka za pokretanje kauze za beatifikaciju i kanonizaciju Sluge Božjega kardinala Franje Kuharića", kazao je Kutleša, stoji na stranicama Nadbiskupije...
Kardinal Franjo Kuharić rodio se 1919. godine kao najmlađe, trinaesto, dijete u siromašnoj ratarskoj obitelji u prigorskom selu Gornjem Pribiću u Općini Krašić. Za svećenika ga je zaredio kardinal Alojzije Stepinac 15. srpnja 1945. Tada je njemu i drugim mladim svećenicima uputio poruku: „Šaljem vas u krvavu kupelj“.
Često bio u smrtnoj opasnosti
Krajem 1945. bio je kapelan u župi Radoboj kraj Krapine, a od 1946. do 1957. upravljao je župama Rakov Potok, Sveti Martin pod Okićem a neko vrijeme i župom Sveta Marija Okićka. Kao svećenik je u to doba često bio u smrtnoj opasnosti. Izbjegao je atentat 1946. u Rakovom Potoku. Zbog toga je godinama spavao izvan župnog dvora kod pobožnih obitelji toga kraja u privatnim kućama, dok ga pod zaštitu nije uzela obitelj Razum kod kojih se trajno nastanio.
Sljedeće godine u Jakovlju također je izbjegao atentat. Naime, bio je kamenovan kada je s hodočasnicima išao u Mariju Bistricu. Pozivan je i na saslušanja u Udbu.
Franjo Kuharić bio je moralni autoritet i veliki oslonac vjernicima u vrijeme komunizma kada je Crkva bila progonjena i marginalizirana. Od 1957. do 1964. bio je župnik u Samoboru gdje ga je početkom 1964. zateklo imenovanje pape Pavla VI. na službu pomoćnog biskupa zagrebačkom nadbiskupu Franji Šeperu.
Za biskupa je zaređen nekoliko mjeseci kasnije u Zagrebu te imenovan urednikom tadašnjeg katoličkog dvotjednika Glas koncila. Počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta dobio je 1970. godine, a 13 godina kasnije Papa ga je imenovao kardinalom.
Pokojni kardinal osobito se angažirao u promicanju istine o kardinalu Alojziju Stepincu. Te propovijedi sabrane su u knjigu Poruke sa Stepinčeva groba. Zagovarao je praštanje i bio protiv osvete prema neprijatelju.
Pokopan uz Stepnica
Domovinski rat proveo je u skrušenoj molitvi, obilazio je ratišta, posjećivao bolesne, sahranjivao ubijene, pokušavajući svojim riječima i djelima brisati krv s ranjenih duša napaćenog naroda i otirati im suze s obraza.
Otišao je u mirovinu 1997. godine, a naslijedio ga je kardinal Josip Bozanić. Umro je pet godina kasnije 11. ožujka 2002. u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu u 83-oj godini života.
Pokopan je u zagrebačkoj katedrali, desno od oltara, tik do svog susjeda iz krašićkog kraja – Alojzija Stepinca.
Krasila ga je jednostavnost, skromnost i blagost. Riječi kardinala Franje Kuharića malo su koga ostavljale ravnodušnima.