- Sjećam se svega kao da je jučer bilo. Mi školarci smo bili u šetnji selom. Odjednom sam na staroj jabuci primijetila roj pčela. Nitko u mojoj obitelji nije se bavio pčelama. No moj učitelj se bavio, pa mi je posudio pletare da ih uhvatim i pojasnio mi je osnove pčelarenja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Tako Margita Novaković iz sela Oštri Zid nedaleko od Garešnice priča o tome kako je krenula njezina ljubav prema pčelama i proizvodnji meda. Tad je, sa samo 14 godina, uhvatila i spremila svoj prvi roj pčela.
Rođena za taj posao
Od tada su prošle 62 godine. Danas baka Margita, kako je zovu u njezinu rodnom selu, ima 76 godina i još se bavi pčelarenjem. Objašnjava kako misli da je rođena za taj posao jer je vrlo brzo nadmašila i svog učitelja. U međuvremenu se udala, radila je i druge teške poslove u poljoprivredi, ali od pčela nikad nije odustala. I danas im, dok obilazi košnice, tepa kao djeci. Misli da je to možda tajna njenog uspjeha. Tijekom posljednjih šest desetljeća njezin je vrhunski med iz Oštrog Zida otputovao u sve dijelove svijeta.
- Slali smo ga u Kanadu, Njemačku, na puno mjesta - kaže Margita. Od trenutka kad se “zaljubila” u pčele do danas, uredila je kuću i prostorije za pčelarstvo.
Prodaja na kućnom pragu
Margita Novaković med je godinama prodavala na kućnom pragu i na tržnici u Garešnici. Njen med kupuju u mnogim zemljama. Na stranicama Hrvatskog pčelarskog saveza piše kako je baka Margita “živa legenda”. Zdravlje je više ne služi kao nekad, a vlastitu djecu nikad nije imala, pa je glavninu posla prije nekoliko godina predala obiteljskim prijateljima, obitelji Sudar, koji nastavljaju dugogodišnju tradiciju proizvodnje vrhunskog meda.
Baka Margita zna da je med ljekovit i dodaje da joj srce zatreperi kad joj netko od njenih kupaca kaže da mu je med od njenih pčela pomogao. Ponosna je na svoje košnice.
Ovo je dar od Boga
- Bili su jednom kod mene u Oštrom Zidu pčelari iz Kanade i drugih zemalja i nisu se mogli načuditi našoj prirodi i idealnim uvjetima koje ovdje imamo za proizvodnju meda. Ovo je pravi raj na zemlji i sve što se ovdje proizvede dar je od Boga. Nažalost, naši ljudi danas malo to cijene i rad nas seljaka često podcjenjuju. A da nije seljaka, svi bi bili kruha gladni.
Stoga mi je uvijek drago kad vidim da netko cijeni moj rad i moj med, ali i bilo koji drugi proizvod sa sela jer, vjerujte, u svaki taj proizvod je uloženo jako puno muke i znoja – zaključuje baka Margita.
'Draga gospođo Margita, od vašeg meda sam ozdravio'
Posebno me dirnulo pismo jednog našeg čovjeka koji godinama živi na Filipinima. Čuo je za moj med pa me zamolio da mu pošaljem koji kilogram jer je vjerovao da će se tako brže oporaviti nakon teške operacije koju je prošao. I doista je bilo tako. Evo, i dan danas smo u kontaktu, priča ponosno baka Margita i pokazuje pisma zahvale.