Maleni međugradski vlak, smješten na maketi u zgradi željezničkog kolodvora u Virovitici, prvi je kojim ljudi upravljaju uz pomoć virtualne stvarnosti. Na sebi ima malene kamere čija se slika prenosi na televizor i tablet kako bi “strojovođe” vidjeli kuda voze.
Uskoro će dobiti i virtualne naočale, a tu je ideju nedavno predstavio Goran Denac (36), veliki zaljubljenik u vlakiće i maketiranje. On i njegovi prijatelji najzaslužniji su što taj grad danas ima jedinstvenu izložbu u ovom dijelu Europe - “Virovitica voli vlakove”. Na prvom katu kolodvora smjestili su oko 3000 različitih modela vlakova, autobusa, tramvaja i ostalih modela. U nekoliko soba smjestili su puno manjih maketa, a svima je najzanimljivije što se nekima može upravljati.
- S izložbom smo krenuli u kolovozu 2015. Kako bismo prostore doveli u red, četiri mjeseca smo samo čistili prostorije. Imamo detaljan popis svih modela jer nam ih je jako teško izbrojiti - počeo je priču Denac.
Ladice i police pune su modela koje zasad nemaju gdje izložiti. Među njima je i zbirka od 30-ak tramvaja koja još čeka dan kad će je vidjeti prvi posjetitelji.
Gotovo 80 posto svih vlakića su Goranovi. U njih se, kaže, zaljubio kao 6-godišnjak. Cilj mu je bio skupiti što više povijesnih kompozicija koje su nekad vozile našim krajem. Prvo ih je čuvao doma, no zbog malog prostora sve je preselio. Tako su na dioramama izloženi modeli Jugoslavenskih željeznica i Hrvatskih željeznica, ali i oni romantični, kao što su Orient Express i drugi.
U slaganju, inovacijama i popravcima Dencu pomažu i animatorica Ivana Horvat, policajac i ljubitelj vlakova Robert Bogović te umirovljenik Krunoslav Vargović. Stručni savjetnik im je Varaždinac Vedran Kovačić.
- On jako puno zna o vlakićima i cijelo vrijeme prati ponudu modela na internetu. Bez njega bismo teško našli dijelove koji nam nedostaju - kaže Denac.
Da sve to ima smisla, potvrdili su i brojni školarci koji redovito u grupama posjećuju izložbu. Ulaznica se ne naplaćuje, no primaju donacije koje služe za održavanje modela te izradu i dodavanje novih stvari. Kako bi mališani dobili “dozvolu” za igranje s maketama, prvo moraju izaći na terasu na kojoj se nalazi električni vlakić. Strojovođe pripravnici tu dobiju palicu i kapu, a nakon završenog tečaja i diplomu. Nakon polaganja smiju na drugu maketu, na kojoj kompozicijama upravljaju pomoću tableta. Kad savladaju nju, mogu do najveće makete koja zauzima cijelu sobu. Ima 155 metara pruge i 55 skretnica. Svi vlakići koji njome voze su osvijetljeni te ispuštaju zvukove i paru.
Sav taj trud prepoznali su domaći i strani maketari koji stalno zovu Gorana ne bi li u Virovitici izložili svoje makete. Tako je prostor našao i dvorac Hogwarts iz romana o čarobnjaku Harryju Potteru. Nedaleko od njega izložen je i orahovački Ružica-grad s jezerom. Na polici imaju i autobusni kolodvor koji krase hrvatski autobusi.
- U zbirci imamo 50-ak autobusa i mnogi su unikati. Prijevoznici su oduševljeni - priznao je Denac.
Virovitičanin Oto Horvat, jedan od prvih hrvatskih maketara, vjerojatno nije mogao ni zamisliti da će svojom ljubavlju zaraziti Hrvate. Svoj model izradio je od starih američkih konzervi koje su u Hrvatsku stigle nakon 2. svjetskog rata.
Iako je stara 67 godina, lokomotivu su obnovili u Virovitici i ponovno je provezla svoja dva vagona u zgradi Matice hrvatske u Zagrebu. Samo kilometar dalje smještena je najveća maketa željeznice u jugoistočnoj Europi imena Backo Mini Express. Vlakovi i automobili njome voze na više od kilometar pruge i cesta. Direktor te najmanje željeznice koja nikad ne kasni je Antun Urbić (64).
- Ovu veliku maketu počeo sam isprva slagati na tavanu u kući na Trešnjevci, no ubrzo sam shvatio da je prostor premali da bude izložbeni prostor. Tad sam dobio prostor u Gundulićevoj i sad pomalo gradim najveću željezničku maketu na ovim prostorima - rekao nam je ponosni Backo prije dvije godine, kad je maketa prvi put predstavljena javnosti. Dodao je kako od stare makete nije ostalo baš ništa jer ju je, kad je morao seliti dio konstrukcije, morao ispiliti kako bi je iznio.
Zbog toga je morao početi sve od početka. U tome su mu pomogli prijatelji, koji i danas vrijedno rade na održavanju i uređenju. Ono što kažu svi maketari je da njihov posao može trajati vječno. S “igrom” i slaganjem nikad nisu gotovi, a promjene u izgledu nikad nisu dugotrajne. Tako su željeznicu u Gundulićevoj prilagodili i prošlom Adventu te postavili malo skijalište. Posebno su je uredili i za Uskrs, tako da sve posjetitelje uvijek iznenadi nešto novo.
Backova željeznica tako danas obuhvaća 75 kvadrata makete. Izrađena je na dvije razine. Na više od kilometra pruge postavljeno je 350 skretnica i stotinjak semafora. Tračnicama se kreće 95 kompozicija. Istodobno ih može voziti njih 20, a pokreće ih 18-voltni napon.
Nekima se može i upravljati, pa su tako jednom nedavno upravljali i nogometaši Nogometnog kluba Lokomotiva. Jedini pravi problem koji ima ova maketa je prašina. Ona je neumoljiva, pada stalno, a zbog puno detalja puno vremena troše na održavanje kako bi sve odlično funkcioniralo.
Taj problem ima i Krešimir Blaznik (54), zagrebački profesor povijesti, koji u svojem domu gradi veliku maketu željeznice. Na njoj trenutačno voze dva vlaka, a posebno je ponosan na svoj Orient Express.
- U vlakove sam se zaljubio kad sam imao pet godina. Tatini prijatelji poklonili su mi jedan uz koji je bio katalog - kaže nam Krešimir Blaznik.
Obožava povijesne kompozicije pa maketa ima štih berlinskog kolodvora. Novije su jedino dizalice koje su spojene na kontrolnu ploču. I njima se može upravljati kako bi, na primjer, prebacio teret ugljena iz skladišta u vagone.
- Kod nas starijih ta je ljubav uglavnom krenula u djetinjstvu i većina, koja ima ovaj hobi, davno su rođeni. Mladi danas imaju druge prioritete, računala, mobitele i internet, pa ih ovakav hobi ne zanima puno - primijetio je Blaznik.
Dodao je da se mladi koji se danas žele baviti modeliranjem i skupljanjem željeznica susreću s tri problema - manjkom vremena, prostora i novca, jer neki modeli mogu biti skupi. Njegova se generacija, koja je odrasla u socijalizmu, suočila s drugim problemom, a to je nedostatak ponude.
Kako bi kupili neke modele, morali su ići u inozemstvo. Obično je to bila Njemačka, u kojoj nekoliko proizvođača i danas proizvodi i starije i nove modele. Ta je zemlja ostala simbol za dobre “igračke”, a za one kineske proizvodnje maketari ne žele čuti.
Vjerojatno najveći kolekcionar malenih lokomotiva, vagona, ali i automobila, kamiona, aviona te brodova svih veličina u Hrvatskoj je Zagrepčanin Krešimir Šurina (65). Taj inženjer brodogradnje život je proveo radeći na željeznici. Zbog toga je puno putovao, a na svakom od putovanja pronalazio je brojne modele koji su upotpunjavali njegovu kolekciju. Zbog toga je svoj stan brzo pretvorio u skladište. Na njegovu radost, obitelj je prihvatila njegov neobični kolekcionarski hobi. - U zbirci imam malene lokomotive i one velike koje mogu vući više od 20 kilograma tereta - kaže Šurina.
Danas vodi Klub željezničkih modelara Zagreb. Osim toga, vodi i Udrugu brodomaketara. U makete brodova zaljubio se jer je vojsku služio u mornarici. U zbirci zato čuva i sve metalne modele ratnih brodova Austro-Ugarske. Jedina poznata institucija koja ima nešto takvo je Vojni muzej u Beču.
- Od svoje kolekcije otvorio bih muzej igračaka u Zagrebu - želja je Šurine za budućnost svoje impresivne kolekcije.
Šurina čuva i kolekciju kataloga
‘Svete knjige’ modelara i maketara su katalozi koji prikazuju svaki detalj željeznice. Njih skupljaju i čuvaju jer pokazuju bogatu povijest modela i ‘igračaka’. Krešimir Šurina čuva i one tiskane prije 2. svjetskog rata.
Uskoro će se proširiti u nove prostorije
Backo Mini Express postao je pravi dragulj turističke ponude Zagreba. Kako nam je najavio direktor izložbe, uskoro će je proširiti. Nekim vlakovima mogu upravljati i djeca.
Profesor Blaznik obožava povijesne kompozicije
‘Raste’ u sobi profesora Krešimira Blaznika. Većina vlakova može voziti te ispuštaju zvukove i paru. One najljepše, kao što je kraljevski vlak s vagonima, čuva na polici.