Najljepša i najpoznatija ljubavna priča o privrženosti rode Malene i njezina rodana Klepetana nažalost je završila. Roda Malena je uginula, a rodan Klepetan i dalje dolazi njihovu dugogodišnjem skrbniku, umirovljenom školskom domaru Stipi Vokiću tražeći hranu i "pitajući" gdje je Malena.
POGLEDAJTE VIDEO:
Stjepan Vokić u ovim pretužnim trenucima i za tisuće poklonika ove ljubavne priče o dvije rode u Brodskom Varošu priča sa suzama u očima, njegov se život punih 19 godina vezao uz Malenu i Klepetana i čak 66 njihovih potomaka, što je kad su rode u pitanju svjetski kuriozitet.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Oko 10.6. sam primjetio da Malena nešto nije dobro, na gnijezdu je stalno bila, počele su i ove vrućine, pa kao da hoće za Klepetanom, što naravno nije bilo govora jer joj je jedno krilo bilo slomljeno. Pala je dolje, pokupio sam ju i unio u svoju sobu, nije htjela ni jesti niti piti vode, samo je otresala glavom. Kad joj dadem jesti ona jednostavno vrati natrag, a nemoš ju, što bi rekli, našopati kao gusku, jednostavno nije htjela uzeti bilo što, kao da je znala da je kraj njezinu ovozemaljskom životu blizu. Klepo, Klepetan, stalno je oko nje i mene obilazio, vidjelo se da nema tu pomoći. Punih 11 dana držao sam Malenu u sobi, prao sam ju, možda će, rekoh, doći do sebe. Ali, ništa nije htjela uzeti, pa sam pozvao veterinara, i kada je on vidio o čemu se radi gotovo da ništa nije ni rekao, samo je zaplakao i otišao, nije bilo pomoći. Tada, 29.6. iznio sam je tu van u dvorište i sjedio sa njom, bila mi je na krilu i u jednom trenutku sklopila je oči, u 4 sata popodne toga dana - još uvijek u šoku zbog gubitka životne prijateljice, nastavlja svoju tužnu priču za 24sata Stjepan Vokić. Nije htio, kaže, oko toga raditi nikakvu galamu, nažalost shvatio je da je sve to gotovo, pomoći nema.
'Klepo kao da pita: Gdje je moja Malena'
- Međutim, Klepo mi stalno dolazi, kao da pita gdje je moja Malena. Šta ću, jer on je ove godine došao 19-ti puta sa sdričkog juga, kako bi sa Malenom na svijet donio nove ptiče, do sada njih ukupno 66. Moram mu dati nešto jesti, ribe ili mesa, svejedno, dolazi mi na vrata, sa njim je tu i i njegov potomak koji blizu svija svoje gnijezdo. Ja osobno sam na izmaku snaga, mirovina mi je mala, a ribe ne mogu nahvatati jer su kanali presušili. Kada je riječ o Malenoj, ja mislim da je ona prema prirodi svoj dug "podmirila", iz nje i njega ostale su 66 mlade rode. Ljubav Klepetana i Malene trajala je punih 19 godina, evo Klepetan niti hoće niti želi ići gore u gnijezdo gdje je tolike godine proveo sa Malenom. Dolazi mi svaku večer ovdje u dvorištu, kažem mu da Malene više nema, pa ga moram odvesti do svoga stana da mu pokažem da je baš tako. A, ne želim ga voditi niti na mjesto gdje sam ju pokopao, to je njezino omiljeno mjesto, neka tamo počiva, ako ju bude trebalo premjestiti dalje to ću i učiniti-kaže Vokić.
Brinuo o Malenoj 28 godina
Sa njim roda Malena bila je ukupno 28 godina, donio ju je svojoj kući s jedne livade u okolici Broda jer su joj lovci propucali krilo. Sve te godine bila je zime i ljeta sa njim, brinuo o njoj, a kada je "stigao" Klepetan brinuo je i o njima i njihovim potomcima.
Sve sam se nadao da će njezina prisutnost kod mene navršiti 30 godina pa da dobije prsten što je jedna baka iz Zagreba darivala, ali eto ništa od toga, život čini svoje, kaže Stjepan. A, kako dalje?
- Već dvije tri godine potomaka Klepetana i Malene nije bilo ova zima ih je dotukla, kada je minus 9 od leženja na jajima i malih roda ne može biti sreće. Klepo će to, nadam se, prihvatiti gubitak Malene, ja ću ga hraniti kad god dođe, on će u kolovozu put Juga i vjerujem da će na proljeće naći neku novu životnu družicu. A meni ostaje neizbrisivo sjećanje na ljubav te dvije rode, na sve što sam sa njima proživio, bilo je naporno ali prelijepo, nažalost idemo dalje. Nisam ni znao u početku da će mi sve ovo toliko prirasti srcu, sada sam eto ostao sam-sa suzama u očima zaključio je Stjepan Vokić.
- Klepetana ću kad god dođe u dvorište, dodaje, ja ću počastiti mesom i ribicama, nema tu govora, on je dio te moje prelijepe životne priče, ja ću mu mesa i ribe uvijek priskrbiti, sve u čast Malenoj, da ne bude po onom sad je više nema i kao nisi bila, nema šanse, Javljaju mi iz Izraela gdje već šesnaesti dan prikazuju film o Malenoj i Klepetanu, život ide dalje, sa njim i moje predivne uspomene na sve što sam sa Malenom i Klepom sve ove godine proživio, pamtiti ću to sve dok god sam živ - kazao nam je Stjepan Vokić.
O njima je snimljen i film
Dokumentarni film "Starac i roda" Tomislava Jelinčića, u kojoj je redatelj ovjekovječio priču o ljubavi čovjeka i životinje, distribuiran je u kina ovoga svibnja diljem Hrvatske. Film je nastajao više od šest godina, sniman je svaki pokret Malene u Brodskoj Varoši, bilježeći kamerama Stjepanovu i rodinu svakodnevicu.
U najavi distribucije podsjeća se kako je ta priča zadivila mnoge, "grijala nam srca te vraćala nadu da čovjek i priroda i dalje imaju razumijevanja jedni za druge i da ljubav čovjeka i životinje može izdržati i najveće prepreke koje im se nalaze na putu."
"Stjepan, Klepetan i Malena nisu zainteresirali samo susjede u Brodskom Varošu. Već godinama ih prate milijuni ljudi diljem svijeta, a Stjepanov poštanski sandučić je stalno pun pisama koji stižu od ljubi koji prate njihovu priču o ljubavi i prijateljstvu", dodaje se.
- To je čudesni trokut odnosa Stjepana prema Malenoj, Klepetana prema Stjepanu, Malene prema Klepetanu. Kad ih dulje promatraš, životinje po mnogočemu poprimaju ljudske osobine, emocije, ponašanje. Da nema Stjepana, roda Malena, koja zbog ozlijeđenoga krila ne može letjeti, u prirodi sama ne bi preživjela ni nekoliko dana. Stjepan se o njoj i zimi i ljeti brine već 26 godina, po snijegu joj grije nastambu, u hladnim danima pokriva dekom u gnijezdu, a od prvog dana hrani gladne ptiće kad Klepetan sam ne osigura dovoljno hrane jer je zbog Malenina invaliditeta ‘samohrani’ otac. Svojim ponašanjem na čudesan način Klepetan uzvraća Stjepanu. Sve će se zanimljivosti toga čarobnog trokuta vidjeti u filmu - istaknuo je Jelinčić.