Naše bebe ukrali su u riječkom rodilištu i prodali ih imućnim parovima u inozemstvu, tvrde to obitelji Mandić i Herceg.

Dušanka Mandić rodila je 1967., a Ruža Herceg 1984. godine. Priču je u nedjelju aktualizirao austrijski Kleine Zeitung.

Obitelji su u međuvremenu odselile - Mandići u Njemačku, a Hercegi u Austriju. Brankica Herceg (25) i Snježana Mandić (38), u ime svojih roditelja nastavljaju potragu za braćom koja su, kako tvrde, nestala iz rodilišta. Uvjerene su da su im braća živa, jer njihovi roditelji nikada nisu vidjeli tijela preminulih beba.

- Moja mama rodila je 13. ožujka 1967. zdravog dječaka. Liječnik joj je rekao da je maleni dugačak 54 centimetra i težak 2900 grama. Rodila je u devetome mjesecu trudnoće, u terminu. Nakon porođaja držala ga je nekoliko minuta i mazila, a nakon toga netragom je nestao - počinje priču svoje obitelj Snježana Mandić.

Otac Čedomir (71) bio je radnik u brodogradilištu 3. maj, a majka Dušanka (65) krojačica. Liječnici ocu nisu dopustili da je dočeka nakon porođaja, kaže Snježana, ali su mu telefonski rekli da je sin Željko, kako su ga nazvali, zdrav i da je mama dobro. Iste večeri, nastavlja Snježana, medicinska sestra rekla je Dušanki da joj je sin bolestan, ali nisu rekli o čemu je riječ. Sljedećeg jutra rekli su joj da je preminuo tijekom noći.

- Tada je došao moj otac. Nisu objasnili od čega je beba umrla pa su moji roditelji tražili da vide tijelo. Liječnik koji je porodio majku rekao im je da su tijelo već prebacili na patologiju. Moj otac je otišao i od patologa tražio da vidi sina, no ondje ga nije bilo. Sljedeća tri dana otac je dolazio tražeći dijete, no patolog mu je odgovarao da tijelo nije stiglo. Liječnik im je tada rekao da su bebu već otpremili u mrtvačnicu - kaže Snježana.

Otišli su na groblje i ondje vidjeli raku i križ s imenom sina, no nitko im nije mogao potvrditi da je ondje ukopano upravo njihovo dijete. Sljedećeg dana, kaže Mandić, križa više nije bilo. Po dokumentima, doznali su poslije, sina su im pokopali na drugom grobnome mjestu od onoga koje im je grobar pokazao.

- Roditelji nisu dobili iz bolnice ni rodni list ni otpusno pismo novorođenčeta, čak ni smrtovnicu. Odustali su od potrage, ali nisu zaboravili. Godinama slušam njihovu priču i prije nekoliko godina odlučila sam sve pomno istražiti. Platila sam detektiva. Naručila sam dokumente iz bolnice i groblja u Rijeci, a kad su stigli, bili smo u šoku - otkriva Snježana Mandić. Podaci su, tvrde, lažni.

Snježana kaže kako je s roditeljima u nevjerici prevrtala pristigle dokumente.

- Na papirima je pisalo da je moj brat rođen kao nedonošče, dugačak 47 centimetara i težak 2400 grama. Piše da je umro zbog nezrelih pluća, a obdukciju su napravili nakon dva dana. Kako su radili obdukciju bez tijela, pita se umorno Snježana opisujući dalje svoju borbu s vjetrenjačama.

- Sigurna sam da su mog brata ukrali i prodali jer su svi podaci u dokumentima lažni. Moji su roditelji bili mladi i slabijeg obrazovanja, pa nisu mogli istraživati što je bilo s bebom. No svi vjerujemo da je on živ. Želimo da nam se javi, da se konačno upoznamo. Toliko ga dugo čekamo - zaključuje Snježana, čija obitelj danas živi u Njemačkoj. U Austriji živi Brankica Herceg (25). I ona ima sličnu priču iz riječkog rodilišta. Njezina mama Ruža (47) s trudovima je došla u bolnicu 6. listopada 1984. godine. Liječnici su joj nakon pregleda rekli kako je beba umrla u trbuhu. Na porođaju su, kaže ona, bila samo dva liječnika. Bez medicinskih sestara i drugog osoblja.

- Moja mama priča da je cijelo vrijeme osjećala bebu kako se miče u trbuhu, pa je zato odmah nakon porođaja izričito zatražila od liječnika da joj pokažu dijete. Dopustili su joj letimičan pogled, no kako je dobila anesteziju, pala je u san i više se ničeg ne sjeća - objasnila je Brankica. Nakon što se probudila, Ruža je opet zatražila da vidi tijelo bebe jer joj je u sjećanju ostala ružičasta koža, dijete joj nije izgledalo mrtvo.

- Ako je beba bila mrtva, trebala je biti plava, a ne ružičasta. To joj je bilo sumnjivo, a kad je ujutro došao moj otac i također zatražio da vidi dijete, rekli su mu da je posteljica ugušila bebu i da je obveza bolnice pokopati je - priča Brankica. Tijelo je nestalo, a tek su lani dobili dokumente iz bolnice. Tvrde da su u njima lažni podaci jer se ne slažu datumi.

U Srbiji čak imaju i internetsku stranicu za nestale

Roditelji su pokrenuli stranicu www.kradjabeba.org, na kojoj govore o nestancima beba iz rodilišta u Srbiji. Lani su u Španjolskoj otkrili lanac liječnika, svećenika i časnih sestara koji su roditeljima ukrali više od 300.000 beba. Prodavali su ih imućnima.

U rodilištu u Rijeci kažu da im nikad nije nestala beba

Na Klinici za ginekologiju i porodništvo nikad nismo imali slučaj nestanka djece pod sumnjivim okolnostima, rekao je ravnatelj KBC-a Rijeka prof. dr. sc. Herman Haller. U Ministarstvu unutarnjih poslova kažu da nisu imali istraga o nestanku beba.