Četrdesetjednogodišnji Mario Sokolić iz Kučan Marofa, nedaleko Varaždina samostalni je likovni umjetnik koji se likovnim stvaranjem počeo baviti sa svega 11 godina. Od 1998. godine član je Likovnog udruženja Varaždin gdje je iste godine realizirao svoju prvu izložbu Biomehanika. Sedam godine je vodio galeriju Foruma mladih u kojoj je organizirao i realizirao 80-ak izložbi brojnih autora iz zemlje i inozemstva. Mario se naziva „Kovač svog kova“, a prvi put je u Hrvatskoj napravio prezentaciju hladnog kovanja 2004. godine na Špancirfestu. Ovaj svestrani varaždinski umjetnik već 10 godina realizira svoj umjetnički talent i djeluje preko vlastitog obrta.
Poznat je i pod nazivima „Sokol“, „Kovač svog kova“, „Čuvar tradicije starog zanata“ hladnim kovanjem i slično. Drevnom tehnikom izrađuje medaljone hrvatskih velikana, grbova i znamenitosti na četrdesetak motiva. Zanimanje za umjetnost, kovanje, te izražavanje u raznim materijalima naslijedio je od djeda Tome, po kome je ime dobio i Mariov osmogodišnji sin Tomislav koji živi s ocem, bakom i djedom u Kućan Marofu, a 6-godišnja kćerkica Gabrijela s majkom u Dalmaciji.
Za nagradu bi ravnao čavle
- Deda je bio majstor za sve. Kovao je željezo, sam je napravio mlin, zidao, pisao je pjesme… Mene je svemu naučio kroz igru. Za nagradu bi mi dao da ravnam čavle. Trenutno radim na oko 10 raznih projekta od ukupno njih 20. Najviše radim po terenu, posebice po cijeloj obali prezentiram „Plemenitaše“, pa odlazim na sajmove. Graviram u gotici i glagoljici medaljone, kovanice i narukvice na metalu. Radim i replike srednjovjekovnih kovanica za potrebe snimanja HRT-ovog serijala „Doba uskoka“ i „Dubrovačka republika“. Šest sam godina sudjelovao i na jednoj od najvećih scena „Rapska fiera“ . Napravio sam i dobru sezonu u Dubrovniku. Većinu toga radim kao trajnu uspomenu za turiste. Od istog se metala s kojim ja radim, rade i vojna odličja jer ima 96 posto bakra u sebi. Nema kontinenata gdje nema mojih radova koji su tamo dospjeli preko turista. Na medaljonima najčešće žele da im ugraviram ime i prezime, broj telefona, datum vjenčanja, nekakav citat i slične ideje. Za djecu roditelji obično traže da im ugraviram ime tate i mame i njihove brojeve telefona u slučaju da se izgube. Sve to ugraviram i savijem u narukvicu pred ljudima koji su oduševljeni jer nemaju gdje vidjeti takav rad - kaže Mario, „Kovač svog kova“.
Svoje ideje nosi u glavi
Cijene njegovih medaljona kreću se od 30, pa do 500 i više kuna, ovisno o veličini medaljona ali i tome koliko teksta netko želi da mu ugravira. Kada radi na terenu dio stvari ima u pripremi, a dio radi na licu mjestu. Najbolje mu je, kaže, kada može otići sa svojim šatorom jer tada može i prespavati u njemu a što mu smanjuje troškove jer je spavanje u hotelu skupo, pogotovo u vrijeme sezone. No, neki gradovi ne dozvoljavaju da izlaže i prezentira svoje radove u šatoru, već u kućicama koje mora unajmiti od gradova u kojim izlaže.
- Katkada me postave pokraj štanda s kineskom robom. To nikako ne ide zajedno i Turističke zajednice bi morale voditi računa o tome. Svoje ideje nosim u glavi i katkada bih se mogao nazvati vremenskim putnikom. Prošlost, sadašnjost i budućnost, sve je u meni. Na karnevalima, posebno riječkom oslikavam dječja lica, radim i oslikavanje tijela s kistom na svoj način. Kad ga oslikam napravim fotografiju i snimku. Primjerice za karneval, turisti imaju raznih želja, da im na dijelu tijela, ruci, nozi, licu napravim na primjer hobotnicu, šumsku vilu, more sa stijenom, ruku u ljuskama i slično. Još nisam našao modela za cijelo tijelo jer to dugo traje, najmanje 10 - 12 sati. Radim i na projektu „Priče iz davnina“. Snimam serijal a napravio sam i video spot koji je priča o meni, a nekada sam radio i stripove koje sam započeo crtati na početku svoje karijere kao dijete. Ilustriram knjige i časopise, oslikavam interijere, autorske kostime, kreacije, izrađujem skulpture. Skupljam i antikvitete koji su također jedan od mojih projekata. Namjeravam ih sve izložiti u kući koju gradim po uzoru iz filma na „Matanove dvore“, a moja će biti „Sokolovi dvori“ - kaže Sokolić koji je već na svog malog sina Tomislava prenio svoje umjetničko stvaralaštvo te maleni svako malo nešto slaže, radi, pomaže ocu, a često puta ga Mario vodi i na sajmove.
'Hrvatska je puna starina koje treba otkriti i oživjeti'
Uz to, uz svoju kuću, ovaj svestrani umjetnik uzgaja već 25 godina i velik broj bonsaija. Kako doznajemo od njega samoga, puno kolekcionara skuplja njegove kovanice kao umjetničko djelo, a na sajmovima Splitu, Dubrovniku, Zadru, Zagrebu, Trogiru, Trakošćanu, najpoznatijim hrvatskim viteškim turnirima, Sinjskoj alki, u susjednoj Sloveniji i drugim mjestima, kao srednjovjekovni kovač oživljava prošlost i na trenutak promatrača vraća u Srednji vijek kada se sve radilo rukom. Sokolić kaže da je Hrvatska puna starina koje treba otkriti i oživjeti. Ovaj zanimljiv umjetnik uglavnom nekoliko zimskih mjeseci odmara i priprema se za sajmove, na kojima može i dobro zaraditi ako nema prevelike troškove ili ako mu organizator podmiri hotelski smještaj. Ukoliko mora sve sam, onda mu to predstavlja popriličan trošak.