Što god da se sada dogodi, ovo ubojstvo koristit će se u političke svrhe, ustvrdio je britanski politički analitičar James Ker-Lindsay, stručnjak za jugoistočnu Europu. Je li to bilo političko ubojstvo? Jesu li počinitelji ekstremni Srbi ili ekstremni Albanci s Kosova? Je li možda čak atentat pucnjevima iz jurećeg automobila izveden u mafijaškom stilu, jer on je redovito napadao upravo organizirani kriminal? Jedna od nekoliko činjenica jest da je Oliver Ivanović vrlo nedavno rekao da strahuje da bi "netko od nedužnih mogao biti ubijen". Pa i on sam.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Povodom ubojstva Ivanovića, lidera Građanske inicijative "Sloboda, demokracija, pravda", u sjevernom, većinski srpskom dijelu Kosovske Mitrovice britanski Guardian objavio je poveći članak u kojem objašnjava povijest rata, podjele i priznavanja odnosno nepriznavanja Republike Kosovo. Trenutak u kojem je Andrew MacDowall dao naslutiti o kakvom političaru je bila riječ dio je u kojem je citirao neimenovanog diplomata sa Zapada:
"Ivanović je bio pragmatičan i umjeren, koji se svim silama trudio pronaći kompromis koji bi unaprijedio živote svih stanovnika Mitrovice, i onih na sjeveru i onih na jugu grada." Diplomat za kojega Guardian navodi da je sam zahtijevao da ostane neimenovan, osvrnuo se i na kontroverzni dio Ivanovićeve biografije. "Mrlju na njegovom imenu ostavila je optužnica za ratne zločine", kazao je, a odmah i dodao:
"Mora se puno više učiniti kako bi se uništile strukture organiziranog kriminala na sjeveru Kosova, pa i od strane Beograda." Oliver Ivanović ubijen je kao jedan od najistaknutijih srpskih političara na Kosovu u dobi od 64 godine. Život bi mu nesumnjivo krenuo sasvim drugačijim tokom da mu u mladosti, dok se školovao na Vojnoj akademiji u Zagrebu s namjerom da postane pilot JNA, nije utvrđeno da ima urođene probleme s vidom.
Uhićen 2014. pod sumnjom za ratne zločine
Vratio se na Kosovo, diplomirao prvo strojarstvo, potom i ekonomiju, a istodobno je napravio i sasvim pristojnu amatersku sportsku karijeru kao karate majstor, jer je tri godine u Zagrebu iskoristio i za učenje tog sporta. Razlog zašto je 2014. godine uhićen pod sumnjom da je naređivao ratne zločine nad Albancima, tiče se njegove uloge u ratu na Kosovu koji je počeo 1998., kada je vojska tadašnje SR Jugoslavije, upala na Kosovo i kada je, nakon masovnih pokolja i ogromnog zbjega uglavnom Albanaca, sljedeće godine NATO bombardirao ciljeve u Srbiji.
Oliver Ivanović bio je prvi predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća sjevernog Kosova i Metohije, sve do 6. lipnja 2001. Independent je u nekoliko navrata tijekom tog razdoblja i poslije usputno bilježio Ivanovića kao jednog od lokalnih srpskih vođa koji nisu bili pretjerano oduševljeni dolaskom KFOR-a na Kosovo, ali isto tako nije ostavljao niti dojam ekstremista.
No, tu se stvari kompliciraju. Eulex ga je uhitio 2014. godine po optužnici da je naredio pokolje nad Albancima u travnju 1999. i u veljači 2000. Na sudu u Kosovskoj Mitrovici, u sjevernom dijelu grada, dakle u srpskom dijelu, 2016. je nepravomoćno osuđen na devet godina zatvora, da bi u travnju 2017. Prizivni sud u Prištini naredio da se suđenje ponovi. Ali samo za dio optužnice iz 1999. godine.
Prijetili mu, zapalili automobil
Za onaj dio iz 2000. Ivanovića je sud pravomoćno oslobodio i pustio ga da se, nakon tri godine pritvora, dalje brani sa slobode. Tijekom te tri godine i on i članovi njegove Građanske inicijative SDP, koja je vremenom postala i politička stranka, odnosno lista koja je izlazila ili planirala izlaziti na kosovske izbore na svim razinama, tvrdili su da njihovim kandidatima prijete, pa da zbog toga odustaju od izbora.
Pritom su Ivanović i ostali optuživali da im prijete ljudi iz organizacije Srpske liste, za koje su tvrdili da su eksponenti politike iz Beograda. Uoči lokalnih izbora na Kosovu 22. listopada, izborna komisija EU-a u svom konačnom izvještaju zaključila je da je u okviru zajednice kosovskih Srba "kampanju narušilo učestalo zastrašivanje, kao i slučajevi nasilja unutar zajednice nad kandidatima i biračima, kao i nedovoljno reagiranje policije i ostalih nadležnih službi za provođenje zakona".
To je uvelike bilo u skladu s onime što su tvrdili Ivanović i ljudi oko njega. O tome je često izvještavao Radio slobodna Europa, ističući u jednom trenutku da su progoni u korist Srpske liste učestali u trenutku kad je za Kosovo postao nadležan Aleksandar Vulin. Oliver Ivanović je, inače, također bio državni tajnik Vlade Srbije za Kosovo, u godinama u kojima je predsjednik Srbije bio Boris Tadić.
Činjenica je i to da se Ivanović odmah po puštanju iz pritvora, u većinski srpskom dijelu Kosovske Mitrovice, sjevernom, suočio s nizom prijetnji. U lipnju su mu zapalili automobil, no policija nikada nije uhvatila počinitelje. A i u Srbiji, pa i u Beogradu, malo tko je prenio zapravo bombastične dijelove njegovog intervjua koji je nedavno dao za Vreme. B92 bio je jedan od rijetkih:
"Od stotinjak ljudi s kojima sam razgovarao tijekom prvih par tjedana na slobodi, nema ni jednog koji u prvih nekoliko rečenica nije postavio pitanje sigurnosti. Da se odmah razumijemo: ti ljudi se ne boje Albanaca nego Srba, lokalnih kabadahija i kriminalaca koji se voze u džipovima bez tablica. Droga se prodaje na svakom uglu, svaki roditelj strepi zbog toga. Bilo je toga i ranije, ali ne u ovolikoj mjeri i nisu se ti ljudi ponašali bahato kao sada.
Policija sve to gleda i ne reagira, pa se građani osjećaju nezaštićeno, iako su u kosovskoj policiji na sjeveru sve naši ljudi, Srbi. Neki od njih su iskusni policajci koji su ranije radili za MUP Srbije, ali ni oni ne rade ništa. Ilustracije radi, u posljednjih nekoliko godina u Mitrovici smo imali preko pedeset slučajeva paljenja automobila, bacanja ručnih bombi i dva nerazjašnjena ubojstva. Sve se to događa na području od dva i pol četvorna kilometra, koji su potpuno pokriveni sigurnosnim kamerama.
Očigledno je da se policija boji zamjeriti se počiniteljima, ili su počinitelji uvezani sa sigurnosnim strukturama. Neki kažu da je policija naprosto nesposobna, ali teško mi je u to povjerovati. Mislim, jesu oni nesposobni, ali ne baš toliko."
Ivanović je usto napadao i Eulex i KFOR zbog korupcije. Ljudi koji su ga poznavali govorili su da je posljednjih dana bio izrazito zabrinut. Rasim Ljajić, politički čelnik sandžačkih Bošnjaka, na RTS-u je nakon ubojstva Ivanovića govorio na rubu suza, da bi na kraju i proplakao. "Ispada da je bio sigurniji u zatvoru nego na slobodi. Ubijen je na pravdi boga", govorio je.
Rekao je dalje: "Bio je najbolji političar s Kosova, umjeren političar koji nije bio podoban ni Srbima ni Albancima, upravo zbog umjerenosti i traženja kompromisa. Bio je meta napada i kritika sa svih strana... Razgovarao sam s njim o tome. On je shvaćao tu realnost i želio ju je mijenjati na demokratski način i to je glavna razlika između njega i ostalih. Bio je smetnja svima." Zanimljivo je i to da je Ljajić rekao da je Ivanovića nedavno nagovarao da se skloni iz Mitrovice.
Osude atentata
Na kraju je atentat na Ivanovića osudila Vlada Republike Kosova i pozvala na hvatanje počinitelja. Atentat je kao teroristički čin osudio i Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije. On je pozvao osobno Federicu Mogherini da učini što je u njenoj moći da se zločin rasvijetli. Samo, istodobno je rekao i da je to "napad i na srpski narod na Kosovu i Metohiji i na Srbiju u cjelini".
Potom je Vučić osuo drvlje i kamenje na politiku koju zajednički na Kosovu provode stranci i Albanci, nazvao je bijednicima i jadnicima one koji su po kosovskim proalbanskim medijima špekulirali da su politički nalogodavci atentata u Beogradu, što je pridonijelo dojmu da Kosovo opet počinje "kuhati". Ono što je nesporno jest da je Vučić za Ivanovića rekao da taj političar nipošto nije bio netko tko bi raspirivao nacionalističke strasti između Srba i Albanaca.
Na stranu sve reakcije koje doista djeluju kao korištenje ubojstvo Ivanovića u političke svrhe, činjenica je da je na komemoracijski skup Ivanoviću istog dana kad je ubijen, u 19 sati ispred Hrama Sv. Save u Beogradu, pozvao i predsjednik Nove stranke Zoran Živković, jedan od najbliskijih suradnika 2003. također u atentatu ubijenog protunacionalističkog, reformatorskog i proeuropskog premijera Srbije Zorana Đinđića.