Jer roditelji koji o teško bolesnoj djeci skrbe 24 sata na dan, boreći se neprestano za svaki njihov udah, preskupi su ovoj močvari od države jednom kada dijete umre
Vidi originalni članak
Što uopće pomisliti kad netko u Saboru roditeljima teško bolesne djece poruči da im je, jednog dana kad te djece više ne bude, najpametnije odmah ići raditi jer je rad najbolji lijek za tugu nakon djetetove smrti?! I kad je još pritom taj netko također osoba s invaliditetom, poput saborske zastupnice koja je ovo izgovorila, pa se nekako logički očekuje da pokaže razumijevanje i empatiju.