Čovječanstvo trenutačno živi u doba neizvjesnosti, posebice kad je riječ o pandemiji korona virusa, koja je u proteklih godinu dana promijenila svijet i ostavila posljedice u ljudskoj civilizaciji. Postoji način na koji se predviđaju problemi, to je statistika. Statistički znamo koliko treba vremena da se pojavi neka pandemija prema broju stanovnika i virusa koji su optjecaju. Znamo da svakih desetak godina imamo ekonomsku krizu. Znamo statistički da tijekom godine određeni broj ljudi umire i te statistike su dosta precizne. Također znamo da pandemije i virusi tog tipa prelaze sa životinja na ljude prema broju ljudi koji su u kontaktu sa životinjama. Već sad znamo da dolaze sljedeći virusi koji će nam doći sa životinja. Trenutačna pandemija je tek generalna proba za ono što dolazi. Svjetska zdravstvena organizacija još je prije deset godina alarmirala da postoje korona virusi koji mogu biti opasni za ljude i prijeći sa životinje na čovjeka. Koliko sad cijene Svjetsku zdravstvenu organizaciju, tad je to činjeno još manje, jer nikog nije brinulo to što je rečeno da postoji nekoliko vrsta virusa koji mogu prijeći sa životinje na ljude. Da se nije dogodilo to, imali bismo ekonomsku krizu. Sad će sve biti jače jer su se te dvije krize spojile. U međuvremenu se otkrilo da možemo, kroz nešto što se zove “ključanice kaosa”, gledati kad prestaju neke moguće budućnosti.
Mi nemamo jednu budućnost nego ih je mnogo, ali neke se naprosto gase u trenutku kad se otvore “ključanice” koje isključuju te budućnosti. Jedan od velikih problema trenutačno je odnos Kina - svijet. S jedne je strane totalitarni režim, u kojem pojedinac nije u fokusu, nego postoji partija, grupa, a s druge strane stoji svijet u kojem pojedinac misli da je on “svemir za sebe” i da ima pravo reći i misliti različito od “partije”. To je velik problem, koji se može jako zakomplicirati. U Americi na tome rade organizacije koje se zovu “think tankovi”.
Jedna od njih je organizacija koja zaista “hvata” ljude okolo koji imaju što reći i stavlja ih u timove koji se bave najvećom vjerojatnosti događanja. Nekad su se astrolozi bavili predviđanjem budućnosti i onda se pedesetih godina dogodilo da je matematičar astronom našao da svemir nije harmonija nego kaos. I kad tražimo asteroide i vidimo da je asteroid blizu Zemlje i da bi mogao biti opasan, kad se izračuna da u prvom prolasku kraj Zemlje nije opasan, mora se izračunati još nekoliko stotina prolazaka da bi se vidjelo hoće li proći kroz nešto što se zove “ključanica kaosa” i tad može biti opasan. Kod asteroida gotovo uvijek imamo to da mogu proći kroz te “ključanice”i potpuno promijeniti putanju. To je danas dosta precizno. Astronomi se bave predviđanjem položaja nebeskih tijela i bilo je pitanje može li se ta matematika koristiti u međuljudskim odnosima te općenito društvu. Da, ali se ne dobije sto posto vrijednosti nego postotak vjerojatnosti da će se to dogoditi. Imamo situaciju da se godinama pokušava objasniti da nam dolaze objekti iz pravca Sunca i da možemo imati udar u Zemlju i to bez da ga primijetimo. Rješenje je postaviti specijalni teleskop negdje na orbitu Venere da gleda prema van i obavijesti nas mjesecima prije udara. Međutim, ništa od toga jer je novac u pitanju.
Moram primijetiti da je naša civilizacija trenutačno vrlo čudna. To je civilizacija doživljajne ekonomije. Danas su važniji oni koji prodaju priče, reklame, influenceri, političari... U društvu prodaje snova “kicoš” je vrh, a ne intelektualac. Zašto taj dio ne funkcionira? Zato što oni koji su na vlasti i trebaju donositi odluku na osnovi informacija, to baš i ne čine najbolje. Upravljanje pandemijom koja je svijet bacila na koljena teško je jer građani više ne trpe naredbe. To je zato što funkcionira kaos. Povučemo li paralelu s astronomima, oni funkcioniraju na sasvim drugi način i posao im je zaštititi planet da nas ne “pukne” asteroid i da ljudska rasa ne završi kao dinosauri. Je li to moguće uopće? Kako nije?! To bi bila kozmička pravda. Jer ako mi imamo sve sposobnosti da ga otkrijemo i skrenemo s putanje, a ne želimo postaviti svemirski teleskop da to kontrolira, sve je jasno. Prije ljudske vrste na Zemlji su najmoćniji bili dinosauri, a završili su “na roštilju”.
Mi smo u dekadentnoj fazi. Nekad je najmoćnija država svijeta bila Zapadno Rimsko Carstvo, a znamo kako je i to završilo.
A što se tiče cjepiva, koja su tek izašla iz laboratorija i koja će kontrolirati ovu pandemiju, i sve glasnijih istomišljenika koji kroz razne teorije urote provlače i čipiranje... Jedna francuska komisija odredila je da se smije ne samo čipirati vojsku ako vojnik pristane nego mu ugraditi i dodatak tako da može podnijeti mnogo veća opterećenja nego što bi mogao bez tog elektroničkog dodatka. To je nešto što će se raditi, ali se ne radi sad. Čipiranje je nešto što ćemo imati svi kao i osobnu iskaznicu. Neće osoba biti prisilno čipirana, ali neće se moći doći na neki šalter, radno mjesto, bolnicu... I tad će se vidjeti kako će ta osoba proći. A što se tiče cjepiva, smatram da su skoro sva dobra. Uopće nije upitno znamo li napraviti cjepiva. Ona su se nekad radila po 12 godina, a danas u godinu dana. U pitanju je potpuno druga tehnologija jer danas je molekularna biologija napravila velik iskorak i to je potpuno drugi svijet. Za pet godina tako bi se mogao pojaviti preparat ne da zaustavi starenje nego da vrati osobu u dob od 19 godina. Tad će se dogoditi da će se netko moći pomladiti a netko neće. Jedina velika pravda u zajednici je smrt, jer nitko nikad nije odnio svoje bogatstvo u grob. A što bi bilo da taj koji ima bogatstvo ne ode u grob, a netko drugi umre zato što nema novca za taj čudotvorni preparat? Tad će doći do problema jer nikad svi nećemo biti jednaki. Na ovaj način želim objasniti poremećaje u društvu. Ako je molekularna biologija u stanju u godinu dana napraviti cjepivo koje je bolje od bilo kojeg cjepiva koje je svijet vidio, od 95 posto efikasnosti, ta ista biologija u stanju je napraviti i ovo drugo, recept za besmrtnost. U 2021. godini velik dio stanovnika živjet će lošije nego što je dosad živio.
Ekonomska kriza bit će jaka, s tim nam dolazi i kriza etike, morala, kulturni kolaps, kada dio građana odluči da ne želi više braniti sustav jer ne razumiju više zakone i vide da ne postoji pravda. Djeci i svima koje volimo treba objasniti da za svijet koji dolazi kompetencija čini razliku između onih koji će proći dobro i oni koji će proći loše.