Idemo dalje, idemo raditi i boriti se, rekla je Milana Kordić Somborac (28), majka petero djece iz Donjih Kukuruzara, presretna što žive u montažnoj kućici i imaju krov nad glavom.
Njena obitelj svjesna je da je među sretnijima, jer ima ih još 50 na Baniji koji ni danas nemaju adekvatan smještaj.
- Nešto što sam mislila da će trajati dva tjedna, izgleda da će trajati tri mjeseca. Još više od 50 ljudi nema krov nad glavom, nisu dobili ni kontejnere ni kućice. Puno ljudi nije priključeno na vodovod, struju, kanalizaciju. Hidrofori su otišli, moraju se iskopati kanali za dovod vode. Neki se ljudi već mjesec dana kupaju u lavoru vode, nemaju se gdje istuširati - rekla je glinska dogradonačelnica Branka Bakšić Mitić.
Dodala je kako Ima kontejnera koji nisu isporučeni, nego su na početku sela. Drugim riječima, nedostaje im jedinstvena koordinacija kako bi svatko dobio pomoć koja mu je potrebna.
- Preko udruge Ljudi za ljude od privatnih donatora smo isporučili oko 122 kontejnera. Još imamo oko 60 ljudi na čekanju. Moramo pozvati ljude koji znaju spajati vodu, kanalizaciju, to su stari ljudi, ne mogu oni to sami - rekla je Bakšić Mitć.
Problem su, ističe, i dodatna urušavanja. Zbog svega, smatra da bi trebalo biti puno više statičara jer naljepnice koje su bile žute ili zelene, sada su možda crvene.
Živjeli u kući staroj 100 godina
Milani s početka priče i njenoj obitelji nije bilo lako. Sada su sretni, ali na putu do te sreće prošli su kroz brojne prepreke.
Prije potresa živjeli su u kući staroj 100 godina. Za vrijeme potresa su popucali svi zidovi, a krovište se urušilo.
Život u njoj više nije bio moguć. Odmah su dobili kamp kućicu i bili su zahvalni dobrim ljudima koji ih niti jednu jedinu noć nisu pustili da s djecom budu na otvorenom. Ali onda su počeli problemi.
- Ispalo je da kućica prokišnjava. Djeca su mi se u njoj razboljela. Mi smo uvijek zahvalni, ali u njoj više nismo mogli ostati. Bilo me strah radi djece - rekla je Milana čiji najmlađi sin ima godinu i pol, a najstariji devet.
Obitelj su obišli volonteri i tada se situacija počela popravljati.
- Jedna od volonterki koja se pojavila, Kristina Kovačević, ona nas je spasila. Osigurala nam je montažnu kućicu s kojom smo prezadovoljni. Ima dvije sobe, kuhinju i kupatilo. Toliko je topla da često moramo ugasiti grijanje jer nam je prevruće - smije se zadovoljno Milana.
Ono što ju je posebno razveselilo je to što su dobri ljudi donijeli još jednu, ovog puta sasvim ispravnu, kamp kućicu za njenog najstarije sina.
- Ta mu kućica služi da u njoj uči u miru. S toliko mlađe braće koje je teško neprestano ušutkavati, nije se mogao skoncentrirati. Sada uredno prati online nastavu, a učiteljica ga stalno hvali - otkrila je Milana.
Ona i suprug Eugen (38), najsretniji su ipak što su svi zdravi.
- Za bilo što od lijekova što nam treba za djecu, u kontaktu smo s našom pedijatricom u Glini. Međutim, hvala bogu da su mi svi trenutno zdravi - zaključila je majka.
Otkrila nam je da se obitelj oduvijek bavi uzgojem svinja i poljoprivredom. To se pročulo i među volonterima pa su joj, kaže Milana, donijeli sjeme krumpira i luka kako bi mogla početi s radovima u vrtu.
- Veselim se sijanju i radovima u polju. Do sada smo puno išli u šetnje te kod prijatelja i rodbine, a sad ćemo više biti u vrtu da ja mogu raditi, a djeca igrati se. Još uvijek se boje potresa i nakon svakog podrhtavanja svih petero brizne u plač. Nadam se da će i to proći - kaže Milana.
Pomoć u popunjavanju zahtjeva
U međuvremenu, neki drugi ljudi na Baniji ne vesele se ni proljetnim radovima ni boljim danima. Dok ne dobiju krov nad glavom, za njih život kao da je stao. Neki još nisu uspjeli zatražiti ni novčanu pomoć u Crvenom križu.
Zahtjevi se trebaju uputiti do 19. veljače, a glinska dogradonačelnica napominje da je taj rok definitivno prekratak. Iz Crvenog križa pak poručuju da zbog značajnog broja starijeg stanovništva njihovi mobilni timovi obilaze najudaljenija sela i zaseoke te pomažu građanima u popunjavanju zahtjeva.
Podršku im pruža i HGSS zbog zahtjevnosti terena. Zahtjevi se mogu ispuniti i odmah potom predati u evakuacijskim centrima na potresom pogođenom području, u svim društvima Crvenog križa diljem zemlje, u jedinicama lokalne samouprave te u poslovnicama Hrvatske pošte. Novčana pomoć namijenjena je građanima koji su imali prijavljeno prebivalište ili boravište na dan 28./29. prosinca na potresom pogođenom području u nekretnini koja je pretrpjela oštećenja.
U Petrinji su jučer u 12.19 sati zazvonila crkvena zvona. I tako će biti svakoga dana kao podsjetnik na tragediju.
- Bit će to jedan podsjetnik da je život prolazan i da smo kao ljudi često slabi pred prirodom - rekao je velečasni Josip Samaržija, župe sv. Lovre u Petrinji, prenosi HRT.
“Naš narod pokazao je da je solidaran, da je u zajedništvu, u milosrđu, ljubavi”, dodao je.