Sa štitom ili na štitu, bilo je geslo uz koje su u rat kretali Spartanci. To je značilo: vratit ću se iz rata kao pobjednik (sa štitom) ili će me donijeti mrtva (na štitu)...
Tomislav Karamarko dosta je blizu te pozicije. Ne uspije li dobiti mandat za sastav Vlade, stranka će biti prikraćena za stotine imenovanja koja pripadaju pobjedniku, za kontrolu državne blagajne, za upravljanje milijardama, za sjaj koji sa sobom nose ministarske i druge pozicije u izvršnoj vlasti, za međudržavne turneje... Četverogodišnja, dobro plaćena saborska hladovina mnogima je bolja od izvršne vlasti i odgovornosti koju ona nosi, ali vlast je ipak vlast. Ako ne postane premijer, Karamarko riskira napad iz vlastitih redova, jer ga iza prve krivine već čeka Andrej Plenković, favorit Kolinde Grabar Kitarović, Vladimira Šeksa i dijela stranačke elite. Karamarko se kao sastavljač lista pobrinuo da s njim u Sabor uđu njegovi pristaše, ali vjernost u politici nije osobito raširena vrlina...
Milanović ima previše neprijatelja
Zoran Milanović u tri je godine neprestano bio izložen mogućnosti udara u vlastitoj stranci. Najbliže porazu bio je prilikom izbacivanja Slavka Linića iz SDP-a, kad je, hazarderski, predložio tajno glasanje glavnog odbora SDP-a, na kojem je za Linićevo odstranjivanje bilo 50 ljudi, a za njegov ostanak 47. Da je bilo obrnuto, ispalo bi da Milanović ne uživa podršku ni u svojoj stranci, pa bi jedini moralan odgovor bila ostavka. Hazard se, međutim, isplatio - nakon te sjednice Milanović je “potaracao” sve preostale protivnike - neke je pospremio pod tepih, neke u ladicu, nekima je navukao “brnjicu”, pa je u predizborno vrijeme ušao bez mangupa u vlastitim redovima. Kako je u međuvremenu uzdigao brojne polumrtve desne političare, koji su zastrašili velik dio birača centra i ljevice, Milanovićeve mane odjedanput su iskrsnule kao njegov glavni politički adut. Zahvaljujući njegovoj nedemokratičnosti i brutalnome micanju protivnika, ostao je usamljen na ljevici, a zahvaljujući uzdizanju ljutih retoričara s desnice, natjerao je sve poklonike malih lijevih stranaka da, nošeni strahom, promijene kurs, začepe nos i okrenu se Milanoviću a ne ORaH-u, Ivi Josipoviću i sličnim novim lijevim strankama. Ono do čega drugi političari dolaze radom, znanjem i širinom, Milanović je dobio indolencijom, isključivošću i nepromišljenošću. Kako god bilo, sad je upravo on zapovjednik lijevog Alama, glavni na bojišnici lijevog centra, bez ikakve konkurencije. Kako je, zahvaljujući trogodišnjem nemaru, još prije pola godine bio siguran gubitnik izbora, a sad se najednom bori za remi - neki misle i novi mandat - Milanović, u kadrovski opustošenoj partiji, ima veće šanse za opstanak izgubi li nego Karamarko. Milanoviću igra i remi, Karamarku je važna pobjeda...
No ima i onih koji smatraju da su se Zokijevi protivnici u SDP-u samo pritajili dok ne prođe kampanja. Shvaćaju da bi novi unutarstranački sukob sad bio kontraproduktivan, ali u niskom startu čekaju ako Milanović ne uspije sastaviti Vladu.
I sam premijer je, čini se, toga svjestan, pa je nedavno rekao da se ne mora baviti politikom i biti predsjednik SDP-a.
A kako će zarađivati plaću
A Ivi Josipoviću igra samo pobjeda. Pobjeda je ulazak u Sabor, na poziciju običnog zastupnika. Pobjeda s dobitnim slovom, rečeno rječnikom lota, bio bi ulazak u Sabor sa “zlatnom dionicom”, mogućnošću da baš on raspolaže presudnim mandatom, koji odlučuje o Vladi. Na izborima 2007. najedanput je tako rođena zvijezda Nazifa Memedija, zastupnika manjina, čiji je mandat, izboren s malim brojem glasova, postao silno važan. Izgubi li izbore, Josipović s Naprijed Hrvatska nema mnogo šansi ostati u visokoj politici - on, doduše, do idućeg izbornog ciklusa neće biti star, ali će ga pratiti neugodna etiketa epohalnoga gubitnika. Ljudi koji nemaju iskustva s političarima ne mogu ni zamisliti koliko je strašna ta kazna. Milovan Đilas, Titov bliski suradnik pa potom najveći disident, jednom je rekao da je politička smrt gora od stvarne, biološke smrti. Ona nalikuje na prelazak iz raja u pakao - iz pozicije u kojoj vam se svi dive, ulizuju, obožavaju, najednom postajete bolesnik od lepre, jezive kožne bolesti koja natjeruje čak i bližnje da pobjegnu od vas...
Radimiru Čačiću, starom borcu, ovo je također “sastanak kod posljednje šanse”. Čovjek velike energije, često uspoređivan s građevinskim strojevima - poglavito buldožerom - ima veliku ambiciju; još lani nagađalo se da bi u Karamarkovoj vladi mogao biti prvi potpredsjednik, kao i kod Milanovića. Nije nemoguće. Čačić će vjerojatno ući u Sabor, ali je pitanje s koliko mandata i kakva će mu kasnije biti putanja. Njegovoj energiji Sabor bi bio kavez, pa makar i zlatni, ali ipak kavez. Zato ne treba sumnjati da će Čačić bilo kakav dogovor s idućim vlastodršcima uvjetovati nekom od izvršnih pozicija. Ne uđe li u Sabor - što bi ipak bilo čudo - Čačić može u mirovinu, što je nespojivo s njegovim karakterom.
Prije dvije godine Mirela Holy je bila hit. Nakon unutarstranačkih sukoba sa Zoranom Milanovićem činilo se da bi njena nova stranka ORaH mogla preuzeti poziciju SDP-a na lijevom spektru. Istraživanja su joj davala potporu i do 20 posto birača, a svojim bivšim stranačkim drugovima je utjerala strah u kosti.
Dame na rubu praga
No sad, pred same izbore, ankete predviđaju da bi samo Holy mogla ući u Sabor. I to ako se dobro potrudi. Neobično je to jer su oni jedini do u detalje razradili svoj program davno prije izbora i profilirali se kao prava, jaka, zelena stranka, kakvu Hrvatska dosad nije imala. Čak i ako ORaH osvoji dva-tri mandata, mogu se očekivati potresi. Ako čak ni Holy ne prođe, politička smrt joj je sigurna, a ORaH će se rascjepkati i nestati. Za još četiri dame su ovi izbori biti ili ne biti.
Najneobičniji slučaj je HNS-ove ministrice Anke Mrak Taritaš, koju je stranka unatoč nizu dobrih poteza i popularnosti, smjestila na osmo mjesto izborne liste koalicije.
Anka se zainatila i sa svojim ljudima pokušava kroz personaliziranu kampanju ući u Sabor. U slučaju gubitka izbora u HNS-u će biti potresa, a ako ne bude u Saboru, izgledno je da će se Mrak Taritaš maknuti iz politike. Ako uspije, mogla bi biti i kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba. Sve joj ovisi o preferencijalnim glasovima.
Jadranka Kosor je od izuzetne popularnost nakon “eutanaziranja” Ive Sanadera i sama izletjela iz HDZ-a. Iako su njeni stavovi zreliji otkad je nezavisna, na EU izborima je građani nisu nagradili na listi oftalmologa Nikice Gabrića. Sad je na prvome mjestu u 5. izbornoj jedinici kod Čačića i, ako ne uspije, moći ćemo je “vidjeti” samo na Twitteru.
Svoju popularnost će napokon na izborima testirati i Željka Markić, ali i druga ikona desnice: Ruža Tomašić. Korčulanka Ruža pogurala je i sebe i cijelu desnu koaliciju dva puta na euroizborima. Imala je sreće što ju je tad napao Zoran Milanović i ljudi su glasali više za nju nego i za jednog drugoga kandidata puno jačeg HDZ-a.
Ali niti Ruža više nije u koaliciji s HDZ-om, a izgubila je stranku koju je stvorila. Ako u 10. izbornoj jedinici ne bude izabrana, njoj će barem ostati dobro plaćeno mjesto u Europskom parlamentu do odlaska u političku mirovinu. Njenom sadašnjem koalicijskom partneru Danielu Srbu poraz vjerojatno znači i smjenu s čela HSP-a. Desnih stranaka nastalih iz pravaškoga krila već sad ima toliko da ih malo tko može pobrojiti. No za sve verzije HSP-ovaca su poraz već godinama konstanta. A oni opet žele u Sabor. Najbolji primjer čovjeka kojem birači uporno poručuju da ga ne žele gledati je Anto Đapić. Opet se kandidirao, a ako i ovaj put ne uspije, za očekivati bi bilo da se sam povuče iz politike.
Bandiću visi Zagreb
O ovim izborima puno toga ovisi i za politički život Milana Bandića. U samo šest mjeseci uspio je osnovati stranku, dići članstvo, izaći u svih 12 izbornih jedinica. Bandić ima samo jedan cilj: ako HDZ bude sastavljao Vladu, da on bude onaj bez kojeg ne mogu. Jer ako ne uđe u koaliciju s njima, gubi i fotelju zagrebačkoga gradonačelnika. Bandiću treba potpora HDZ-a i njihovih partnera, HSLS-a i HSS-a, u Zagrebu jer inače već u prosincu njegov proračun pada. A to znači nove izbore u glavnom gradu već krajem zime. Bandić, naravno, očekuje da bi u partnerstvu s HDZ-om bio zaštićeniji od kaznenih progona i silnih istraga koje su protiv njega otvorene. Mikiju zasad konstelacija zvijezda ide na ruku i po anketama će uspjeti ostvariti zacrtani plan. Ali ako ne uspije i Uskok mu dođe opet na vrata, i on bi mogao nestati s političke scene. I sudbina ekonomista Ljube Jurčića ovisi o Bandićevu uspjehu jer je s njim u koaliciji. Jurčić se već nagubio izbora i ako niti ovaj put ne prođe, može se ostaviti politike.
Izbori će biti presudni i za dva HDZ-ov disidenta. Drago Prgomet ima definitivno više šanse za ulazak u Sabor jer je sklopio pakt s popularnim Mostom Bože Petrova. Milan Kujundžić će se, s druge strane, nakon izbora mirno moći posvetiti liječničkom poslu.
Napokon bi u mirovinu mogao i Slavko Linić, koji je još do prije godinu i pol dana bio najpopularniji ministar Milanovićeve vlade. Sudbinu si je vezao na Josipovićevoj listi u Istri. Istra će biti test i za mladog predsjednika IDS-a Borisa Miletića, koji je odlučio ne ići u koaliciju sa SDP-om. Ako stranka ne prođe ponajbolje u svojoj utvrdi, mogao bi i on odletjeti iz predsjedničke fotelje. Također, ako SDP ne bude sastavljao Vladu s IDS-om, nestat će i popularni ministar turizma Darko Lorencin, koji je prilično nisko na listi IDS-a.
Društvo mrtvih pjesnika ima vrlo veliko članstvo
Dražen Budiša povukao se nakon poraza u mirovinu i sadi krastavce, kako bi
rekao Voltaire, okopava svoj vrt. Uz njega je i cijela legija liberala -
dok Budiša sadi povrće, Tonči Tadić bavi se atomskom fizikom, a dr.
Zdravko Tomac pomalo, kako bi rekao njegov bivši šef partije, drug Tito,
rovari. Ne u vrtu nego na političkoj sceni.
Lude kombinacije za politički opstanak
Da je netko Jadranki Kosor prije četiri godine rekao da će biti prva na listi Radimira Čačića, vjerojatno bi mu se smijala. Ali njih dvoje se pokušavaju spasiti od političke smrti nekad nezamislivom kombinacijom. Milan Bandić je okupio 14 stranaka i vjerojatno ne zna ni pobrojiti s kim je u koaliciji. Svaki glas mu je bitan.
Teško će izdržati bez saborske klupe
Damir Kajin je već 20 godina u Saboru, ali je dosad uvijek ulazio s IDS-om. Nakon žestokog raskola sa strankom, Kajin je sve marginaliziraniji. S Bandićeve liste ima zadnji pokušaj da politički opstane.
Aura Željke Markić je izblijedila
Nakon uspješnog referenduma o braku Željka Markić se činila novom zvijezdom desnice u Hrvatskoj. No već drugi referendum U ime obitelji nije prošao, a njena politička aura je počela blijediti. Pred izbore su osnovali stranku U ime obitelji - Projekt domovina, preko koje Markić i "obiteljaši" imaju posljednju šansu utjecati kroz Sabor na zakonodavstvo u Hrvatskoj. Ako ne uspije, Markić, ali i cijela njezina inicijativa, padaju u zaborav.
Rejting efendija grubo je pao
Josipovića je podupiralo 80 posto građana, ali mu to nije pomoglo da ponovno pobijedi na izborima. Zvali su ga “rejting efendija”, koliko je bio uljuljan u svoju popularnost. Godinu poslije, Josipoviću je upitno hoće li dobiti pet posto glasova.