S medicinarima ne stojimo dobro - njih sve više traži izlaznicu iz domaćeg sustava u kojem su potplaćeni i ne vrednuje se njihovo znanje. Ovoj temi smo u Dnevniku Nove TV razgovarali s novoizabranim predsjednikom Hrvatske liječničke komore, dr. Krešimirom Luetićem.

Doktore Luetiću, izabrani ste natpolovičnom većinom već u prvom krugu. Koji su prvi potezi koje vaši kolege liječnici očekuju od vas?

Zahvaljujem svima koji su glasali i onima koji su dali podršku mom timu i meni. Prvi potezi koje smo i obećali našim članovima su neovisna i samostalna Komora, bez politike, fokusirana na zaštitu, interese i prava liječnika. Konkretni ciljevi su poznati – zakon o plaćama liječnika ili strukovni ugovor, vremensko-kadrovski normativi, da medicina može raditi po pravilima struke, edukacijski projekti za obiteljske i bolničke liječnike i reforma specijalizacije i staža.

Dosad je otišlo 750 liječnika, no još tisuću ih ima spremne papire za odlazak. Kako ih zadržati?

To su porazne brojke. Inače, ministar Kujundžić kad je počeo obnašati ovaj mandat, rekao je da je zadržavanje ljudskih resursa kao najveće vrijednosti sustava njegov prioritet. Komora čini što može sa svoje strane, međutim Ministarstvo, država i lokalna samouprava donose nedovoljno mjera kako bi stimulirali ostanak liječnika u zemlji. Dapače, neke mjere koje su donesene čak stimuliraju liječnike na odlazak. Govorim i o prekovremenim satima koji se neadekvatno plaćaju ili u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nemogućnost odabira slobodnog odlaska u koncesiju.

Kakva je komunikacija struke i ministra zdravstva Kujundžića? Jeste li razgovarali s njim o njegovim obećanjima?

Više smo puta komunicirali s Ministarstvom, upućeni smo jedni na druge. Nije dobro da kvalitetni prijedlozi Komore, struke - često su označeni kvalitetni i od strane samog vodstva Ministarstva - završavaju u ladicama Ministarstva po dvije, tri godine i ne implementiraju se u pravilnike ili zakone.

Imate li mehanizam da diktirate uvjete rada, da kažete ministru mi to želimo ovako, sada, odmah?

Postoje mehanizmi, sindikalne mjere kojima se može nešto postići. Jedan od primjera, kad bi liječnici odbili raditi prekovremeni rad, a nitko nije obavezan više od 48 sati tjedno raditi, sustav kakav poznajemo ne bi mogao dalje funkcionirati.

Što je s pacijentima? Možete li vi kao krovna organizacija jamčiti pacijentima punu i pravovremenu uslugu?

Komora se uvijek zalagala i zalaže se za visoko profesionalna odgovorno i kvalitetno i odgovorno obnašanje liječničkog poziva. To ćemo činiti i dalje. Vršimo redovite stručne nadzore, obilazimo bolnice, domove zdravlja i nadziremo stručni rad liječnika.

Pritišće li vas politika? Kakva je komunikacija?

Komunikacija bi mogla i morala biti puno bolja. Struka želi poboljšati naš zdravstveni sustav. Struka donosi kvalitetne prijedloge, životne.

Čuje li vas itko?

Za sada nedovoljno, ali se nadamo da će naši prijedlozi ipak u konačnici biti prihvaćeni.

Odlazak liječnika je svakodnevica i sve se nekako pretoči na preostale, međutim tko će preuzeti pacijente kada primjerice ode jedini urolog u cijeloj županiji, kao što je slučaj u Koprivnici?

To je izvrstan primjer. Imamo deset godina raspravu o master planu, nacionalnom planu bolnica, strategiji akreditaciji. Međutim, na terenu se ništa u skladu s tim master planom ne događa. Nema provedbenih planova, nema akcijskog plana. Bolnice se funkcionalno spajaju tek kad odu liječnici, kad nema više tko u bolnici obavljati specijalnost.

Treba li ministra mijenjati?

To je pitanje za premijera, za saborsku većinu, ne za liječničku Komoru.

Ali imate problem u komunikaciji.

Nadamo se da će komunikacija biti bolja. Ali u svakom slučaju to je pitanje za premijera i saborsku većinu. Pitanje samog ministra možda i nije ključno koliko pitanje gdje je zdravstvo na listi prioriteta Vlade.

Država sama sebi skače u usta, s jedne strane neisplate prekovremenih sati, jer želi štedjeti, a to na koncu na sudovima prolazi u korist liječnika i sa zateznim kamatama ispada puno veći trošak.

Tako je. Gotovo 2000 naših liječnika, članova je preko Komore tužilo svoje poslodavce zbog nedovoljno kvalitetnog, odnosno pogrešnog obračuna prekovremenih sati. Nitko nije sretan tužiti svog poslodavca i država je trebala ići u nagodbu s liječnicima, a ne ići na sud. I zapravo uz ono što duguje još i platiti kamate i sve troškove koji idu uz to.

Sve to nije ništa novo. Kao da godinama svi sve znaju - i ministarstvo, i županije, kao vlasnici bolnica, a na koncu i sami liječnici, te da nitko ništa nije poduzeo?

Dok god ne bude postignut barem jedan načelni nacionalni konsenzus o pitanju zdravstva i kakvo zdravstvo Hrvatska treba i dok se zdravstvene teme budu koristile u dnevno-političke svrhe ili lokalno-političke svrhe, pomaka neće biti. Nažalost, to je tako i tome svjedočimo zadnjih 10-15 godina.

Koja je vaša poruka ministru Kujundžiću?

Otvoreni smo za razgovor. Imamo niz kvalitetnih prijedloga i očekujemo nastavak dijaloga, ali ne samo dijaloga nego i implementacije prijedloga.