Antifašistička liga Republike Hrvatske organizirala je komemoraciju u povodu 30. godišnjice ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca, ubojstva koje hrvatsko pravosuđe nije imalo snage procesuirati.
Po prvi put je komemoraciji prisustvovao i gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.
“Ovdje stojim ponizno kao gradonačelnik kako bih odao počast nevinim žrtvama, nevino ubijenoj obitelji Zec. Svi znamo što se dogodilo prije 30 godina, svi znamo tko su počinitelji i znamo da nitko za to nije odgovarao. Tragično je da u posljednjih 30 godina gradonačelnik nije komemorirao ovaj zločin i da se na taj način pušta da ovakvi zločini padaju u zaborav”, rekao je gradonačelnik Tomašević.
Predsjednik Gradske organizacije SDP-a Zagreb Viktor Gotovac prisustvovao je komemoraciji koja se održala kod Adolfovca na Sljemenu, lokalitetu gdje su u noći sa 7. na 8. prosinca 1991. ubijene djevojčica Aleksandra i njezina majka Marija Zec.
Rekonstrukcija zločina
Detalje mučke likvidacije rekonstruirao je umirovljeni kriminalist Branko Lazarević, tadašnji voditelj Ekipe za očevide PU zagrebačke. Tog 7. prosinca 1991. pripadnici pričuvne postrojbe MUP-a, pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa, Siniša Rimac (18), Munib Suljić (32), Igor Mikola (20), Nebojša Hodak (25) i Suzana Živanović, svi u odorama, oko ponoći pojavili su se na vratima poznatog zagrebačkoga mesara Mihajla Zeca (38) u Poljaničkoj 22 na zagrebačkoj Trešnjevci.
Zec je bio poslovođa u mesnici Križevčanka na početku Petrinjske ulice u Zagrebu. Poznavali su ga mnogi u gradu. Osobno su ga poznavali i neki od onih koji su mu se pojavili na vratima. Čak je jednom od njih mesar prije povremeno posuđivao novac. Osim Mihajla, u kući su bili njegova supruga Marija (36), djeca Aleksandra (12), Dušan (10) i Gordana (7). Djeca su u to vrijeme spavala. Mihajlo i Marija bili su na katu u dnevnom boravku. Pričuvni policajci rekli su mu da će napraviti pretragu stana i oduzeti mu oružje koje posjeduje budući da su znali da je on strastveni lovac.
Bez naloga su mu pretražili stan, uzeli novac i zlatninu i izašli. Mihajlo Zec ih je slijedio niz stepenice prateći ih, a oni su ušli u kombi. Prišao je kombiju, objašnjavao se s njima i tražio da mu vrate ono što su uzeli. Jedan od njih u njega je ispalio nekoliko metaka i ubio ga. Kad je čula pucnjavu, Mihajlova supruga izašla je da vidi što se događa, a za njom je istrčala i kći Aleksandra. Zatekla je kombi, koji je još bio pred njihovom kućom. Petorka u uniformama pokupila je i njih dvije, ubacila ih u vozilo i udaljila se. Odvezli su ih na Sljeme i likvidirali.
Istražitelji su brzo uhitili ubojice, koji su sve priznali i odveli policiju do Adolfovca, gdje su ubili Mariju i Aleksandru Zec. Ubojice su pokazali mjesto na kojem su ubili majku i dijete. Dok su objašnjavali kako su počinili monstruozni zločin, policajci su priznanje snimali videokamerom, sve su fotografirali i skicirali. “Ubili ste mi tatu, nemojte mi ubiti i mamu”, prepričali su ubojice zadnje riječi djevojčice, kojoj su potom ispalili dva metka u glavu.
Njezinu majku ubili su sa šest hitaca. Trupla su potom bacili u obližnje smetlište. No zbog proceduralnih grešaka, slučajnih ili namjernih (ispitani su bez odvjetnika), njihovo priznanje ponovljeno kod istražnog suca nije se moglo koristiti u sudskom postupku, te nitko nije odgovarao za ubojstva. Republika Hrvatska 2004. Dušanu i Gordani Zec isplatila je jednokratnu novčanu pomoć. Dušan Zec rekao je kako mu je nakon ubojstva susjed prekrio oči da ne bi vidio ubijenog oca.
“Sve dok nismo došli u Prijedor, nismo znali što se dogodilo s Aleksandrom i mamom. Mislili smo da su se i one negdje sklonile”, kazao je Dušan Zec.