Ed Kemper oteo je i šest sedam studentica ranih '70-ih, a ubio je i vlastitu majku, njezinu prijateljicu te baku i djeda.
U povijesti je ostao zabilježen kao jedan od najkrvoločnijih ubojica na američkoj Zapadnoj obali, a intervjui koje je dao agentima FBI-ja nakon što je zatvoren pokazali su se iznimno korisnima. Naime, uvid u njegovu psihu pomogao je stručnjacima da bolje razumiju funkcioniranje serijskih ubojica, ali i da poboljšaju svoje metode hvatanja zločinaca.
Već kao dijete pokazivao znakove ozbiljnog poremećaja
Edmund Kemper, poznatiji kao 'Koljač studentica' ili 'Veliki Ed' rođen je 18. prosinca 1948. u Burbanku, Kaliforniji. Njegov otac, znan samo kao E.E. bio je heroj Drugog svjetskog rata i skupljač pušaka, a majka se zvala Clarnell. Roditelji su se rastali kad je Ed imao 9 godina. Njegova ga je majka zajedno sa sestrom odvela da žive u Helenu u Montani. Ed je loše reagirao na rastavu i počeo pokazivati znakove ozbiljnog poremećaja. Ubio je obiteljsku mačku, zakopavši je živu u dvorištu, zatim ju je otkopao i odrubio glavu, nataknuo je na kolac i držao u svojoj sobi kao trofej.
Također je počeo unakazivati sestrine lutke i igračke. Nije samo njegovo ponašanje bilo problematično, nego i visina. Kada je došao u tinejžerske godine, bio je znatno viši od svojih vršnjaka, ali se neobično bojao da će ga zbog toga maltretirati.
Nije se slagao s majkom
Njegov odnos s majkom toliko se pogoršao da ga više nije mogla trpjeti. Obilježivši ga kao "pravog čudaka", poslala ga je da živi s ocem. Ni otac ga nije mogao dovesti u red pa ga je s 15 godina poslao da živi s bakom i djedom na njihovoj farmi u Kaliforniji.
Ubio baku da vidi kakav je to osjećaj
Kemper prvi put je ubio kada mu je bilo 15 godina, točnije 27. kolovoza 1964. Žrtve su mu bile njegova baka i djed.
Baku Maude je najprije ustrijelio, a zatim je izbo kuhinjskim nožem. Inzistirala je da bude uz nju i pomaže joj u kućanski poslovima, umjesto da radi s djedom u polju. Djeda je za razliku od bake volio, ali znao je da neće prihvatiti njenu smrt, pa je i njega ubio.
Odmah je uhićen i kad je objasnio svoj postupak riječima "samo me me zanimalo kakav je osjećaj ubiti", stručnjaci su ocijenili da je psihički bolestan te ga smjestili u osiguranu bolnicu u Atascaderu.
Nakon sedam godina izašao je na slobodu, unatoč protivljenju psihijatara. Vratio se u Santa Cruz i ponovno počeo živjeti s majkom.
Žrtvama rezao glave i silovao im mrtva tijela
Njegove žrtve bile su mlade žene, studentice koje su stopirale, a Kemper bi ih pokupio. U razdoblju od svibnja 1972. do veljače 1973. Kemper je krvoločno ubio šest žena. Odvezao bi ih u zabačena područja, ubio ih i odsjekao im glave i onda silovao njihova mrtva tijela. Glave je nosio kući kako bi se kasnije još mogao seksualno iživljavati nad njima.
Njegove prve žrtve bile su Mary Ann Pesce i Anita Luchessa. Izbo ih je na smrt, a onda raskomadao u svom domu. Tijela je fotografirao, a zatim strpao u plastične vrće i bacio ih u jamu.
Četiri mjeseca kasnije u njegov auto je ušla Aiko Koo. Zadavio ju je, a tijelo silovao i isjekao. Sljedeći dan otišao je kod psihijatra na kontrolu, a glava mrtve studentice čekala ga je u prtljažniku auta. Začuđujuće, intervju je prošao odlično i psihijatri su zaključili da Ed više ne predstavlja prijetnju okolini.
Glavu svoje sljedeće žrtve, Cindy Schall zakopao je u majčinom dvorištu, a kasnije je rekao "ona je oduvijek htjela da netko pazi na nju".
Policija je sad već naveliko tražila serijskog ubojicu, a mladim ženama savjetovali su da izbjegavaju autostopiranje, posebice vožnju u autima koji nisu s kampusa. Međutim, Ed je i na to mislio - majčin auto koji je vozio imao je naljepnicu sveučilišta.
Mjesec dana kasnije, oteo je, ubio i silovao Rosalind Thrope i Alice Liu. Njihova raskomadana tijela bacio je u kanjon blizu San Franisca.
Majku na spavanju zatukao čekićem
Kemper je cijelo vrijeme na umu imao jednu žrtvu kojoj se htio osvetiti - svoju majku alkoholičarku. 'Veliki Ed' je ubijao uglavnom nakon svađe s majkom.
Na Veliki petak 1973. Kemper je ispunio svoju fantaziju i ubio majku čekićem dok je spavala. Potom joj je odrezao glavu i silovao je. Njezin grkljan pokušao je baciti kroz otvor za smeće, ali je zapeo. Kasnije je policiji rekao: "Činilo se prikladnim s obzirom na to koliko mi je prigovarala svih ovih godina".
Nakon što je ubio majku, nazvao je njezinu prijatelju Sally Hallett i pozvao je na večeru iznenađenja. Nesretnu ženu je zadavio i odrezao joj glavu.
Te večeri spavao je u majčinom krevetu. Sljedećeg dana krenuo je u lov na novu žrtvu, a iscrpljen od traženja, s telefonske govornice nazavao je policiju i sve im priznao.
Maštao je da ga muče i ubiju na električnoj stolici
Uhićen je u Koloradu u dobi od 24 godine. Osuđen je za osam teških ubojstava, a kazna mu nije teško pala. Kemper je maštao o tome da ga muče i ubiju u plinskoj komori ili na električnoj stolici. No, te želje nisu mu se mogle ostvariti jer Kalifornija u to vrijeme nije imala smrtne kazne.
Majka ga držala zaključanog u podrumu
U razgovorima s agentima FBI-ja otkrio je da ga je majka držala zatvorenog u podrumu bez prozora. Njegova nesnošljivost i mržnja prema njoj je sve više rasla, i tada je počeo kovati planove o njenoj smrti.
Policiji je otkrio da mu je majka rekla da nije dovoljno dobar niti za jednu ženu na fakultetu, te da je zbog toga bio nesretan.
Bio je vrlo inteligentan
FBI-jev djelatnik John E. Douglas, inače autor knjige "Mind Hunter", intervjuirao je Kempera nekoliko godina. Kazao je da je bio jedan od najinteligentnijih zatvorenika. Unatoč mentalnom poremećaju, Edmund je skoro genije s kvocijentom inteligencije od 136. Inteligenciju je iskoristio za izlazak iz mentalne ustanove prijevarom, tako što je prevario liječnika na testu za otpust iz ustanove, pamteći sve odgovore.
- Siguran sam da negdje vani postoji netko tko to nije učinio, tko nije ubio ljude, ali želi i ta želja u njemu sve više raste, a on se bori s tim osjećajem, ili se barem nada da ga drži pod kontrolom. Takvi ljudi moraju s nekim razgovarati. Moraju imati nekoga kome dovoljno vjeruju da povjere svoje najmračnije misli. Počiniti nešto takvo nije samo zločin, nego strašna stvar. Takvi ljudi ne znaju kada treba stati, a jasno je da se jednom kad krenu više ne mogu zaustaviti - kazao je Kemper Douglasu.
Jednom prilikom, Douglasov kolega Robert Ressler je ostao sam u ćeliji s Kemperom. Ubojica je primijetio da je policajac u strahu za život počeo nekontrolirano stiskati alarm kako bi došao čuvar i pustio ga, ali nitko se nije odazivao.
"Opusti se. Sad im je izmjena smjene. Da sad poludim, bio bi u velikoj nevolji, ne bi li? Mogao bih ti otkinuti glavu i staviti na stol da dočeka stražara" - kazao je Kemper, a prenosi Mirror.
Kasnije je tvrdio da se šalio, ali Ressler više nikad nije ušao sam u ćeliju s nekim zatvorenikom. FBI-jeva politika od tog dana je da serijske ubojice uvijek ispituje najmanje dvojica detektiva.
Kemper je sam odboru za pomilovanje rekao da nije siguran za svoju okolinu te da je zadovoljan svojim životom u zatvoru. Nije nikad uputio zahtjev za puštanje na uvjetnu slobodu, iako je imao više prilika.