Za jedno od njih dvoje Hrvatska bi mogla postati pretijesna. Ili barem Hrvatska demokratska zajednica...
Predsjednica je u ofenzivi, odnosno u kampanji - izbori su za godinu i pol, a njezina popularnost već sad je znatno manja od one koju je u istom razdoblju uživao Ivo Josipović - i svejedno izgubio. Gotovo nema aspekta Vladine politike koji nije kritizirala. Suradnja sa Željkom Markić i propagiranje referenduma koji izravno idu protiv Plenkovića vrhunac je rivalstva. Evo nekih ranijih predsjedničinih napada na račun Vlade, Plenkovića, njegovih ljudi i politika.
- Drugi napreduju i prestižu nas, a mi čvrsto stojimo pri začelju; Nema pravih rezultata jer netko ne donosi odluke; Naša stopa izvoza u odnosu na BDP je jedna od najlošijih u EU; Izumiremo; Izborni sustav treba prodrmati, to je volja naroda; Jandroković smatra da je demografsko pitanje trenutno u modi, ali će brzo proći, time se samo ulizuje Plenkoviću...
Predsjedničine kritike često su opravdane. No imaju četiri kardinalne mane. Prvo, ona nikad ne formulira rješenja, samo napada probleme. Kad je Ivo Josipović ponudio Zoranu Milanoviću niz ekonomskih mjera, one su bile precizno formulirane - da je Milanović htio, mogao ih je odmah poslati u Sabor, ali nije htio. Drugo, Kolinda nikad ne napada srce tame - preveliki javni sektor, općine, gradove, županije ili svoj ured (koji je u kampanji obećala smanjiti za čak dvije trećine - pa sa 150 svesti na 50 ljudi) jer želi srušiti Plenkovića, ali ne i HDZ. Treće, kritike su joj nekoherentne - ako je savjetuje liberalni savjetnik, one su protržišne, ako je savjetuje zagovornik ortačke ekonomije, one su sindikalističke. Konačno, ona se ponaša kao vođa oporbe koji želi preuzeti Vladu, a ne kao šef države. Na sve to Plenković odgovara ignoriranjem.
Ona je u kampanji za novi mandat, on za goli opstanak, pa obračune s njom prepušta svojim suradnicima.
“Premijer i predsjednica dovedeni su u situaciju da se međusobno glođu jer su im dane zajedničke ovlasti. Sad imamo predsjednicu koja nema kapacitete za svoju funkciju pa pokušava to nadoknaditi populističkim pričama”, rekao je Žarko Puhovski na N1 dodajući kako bi u slučaju jačanja Živog zida velika koalicija postala varijanta spasa, u kojoj bi HDZ i SDP izbor predsjednika preselili u Sabor.
Te situacije Kolinda se nastoji spasiti rušenjem Plenkovića. Kolinda se u napadima na Plenkovića javno oslanja na izvanhadezevosku desnicu (Željka Markić), a tajno na unutarstranačku (Stiera je vodila u Argentinu, dobra je s Mirom Kovačem i Brkićem). Ona namiguje HDZ-ovoj desnici koja sutra može srušiti Plenkovića, ali nemaju vođu, čovjeka koji bi im mogao dobiti izbore.
Ovo bi, ukratko, od pozicijske uskoro mogla postati igra va bangue, na sve ili ništa.