Iz svakog hrvatskog kućanstva, kažu istraživanja, u kontejneru na godinu završi hrane u vrijednosti 3200 kuna. U cijeloj Hrvatskoj taj je iznos dramatičnih 4,8 milijradi kuna. I to sve usprkos tvrdnjama većine Hrvata da se osjećaju siromašnima. Nema više vremena Olivera Twista koji je dobio batine jer je tražio zdjelicu kaše više. Nema više čak ni vremena naših djedova kada je kruh bio svetinja, a njegovo bacanje u smeće izazvalo bi opću sablazan. U naše vrijeme, vrijeme velikih shopping centara, hrana je potrošna roba do koje nije teško doći. Svakoga dana barem devet kuna bacite u kantu za smeće. Naravno, nitko ne očekuje da ljudi jedu pokvarene namirnice, nego da troše racionalnije. To znači da, ako vam je kilogram marelica dovoljan da se osladite, onda ne kupite još dva kilograma da se nađe. Ako bismo svi trošili točno onoliko koliko nam treba, krajem mjeseca bi naš račun vjerojatno izgledao drugačije. Kada kupujete hranu, povodite li se za svojim potrebama, ili za reklamama i mamcima? Hoćete li karakterno izdržati marketinški pritisak i kupiti samo jedno mlijeko, ili ćete računati da ćete proći jeftinije ako kupite dva za cijenu jednoga? U konačnici, koju sve hranu u samo jednom danu bacite u kantu?