Sat je tajanstven uređaj, u mojim pričama on ima magične moći. Može nas, kao vremenskim strojem, vratiti u mladost i neviniju prošlost, kaže Faruk Šehić.

Jedan od najcjenjenijih književnika ovih prostora utjecaj sata proučio je i kroz “Priče sa satnim mehanizmom”, koje su se našle među 14 knjiga u širem izboru natječaja za Nagradu Fric. Tjednik Express po drugi će put dodijeliti Frica, a nagrađeni autor najbolje knjige fikcijske proze, uz mobilnu skulpturu žiroskopa, osvojit će 75.000 kuna koje je osigurala Atlantic grupa.


- Sat može i liječiti, može vas natjerati na zaborav traume rata. Volim sat kao predmet jer je on fizička metafora kozmičkog vremena - objašnjava autor.


Osim književnošću, Šehić se bavi pisanjem kolumni. Zamolili smo ga da nam pojasni svoju izjavu kako se bavi pisanjem, a kolumnama plaća račune

.
- Kao što kaže Ćiro Blažević: ‘Svašta se kaže kad se priča’. Plaćam račune i zaradom od književnosti. Pisanje kolumni također je pisanje, samo drugi vid uporabe jezika. Treba znati razliku između ova dva diskursa jer tko je ne zna piše lošu književnost - kaže književnik i kolumnist. Šehića kritičari često nazivaju predvodnikom takozvane pregažene generacije, bosanskohercegovačke generacije rođene sedamdesetih, koja je odrastala u takozvanim “sretnim osamdesetima”, a naposljetku je bila “pregažena” u devedesetima.


- To je kritičarska formulacija o predvodniku i generaciji. Posvuda postoje pregažene generacije, zar ljudi koji pješke prelaze Ararat u potrazi za boljim životom također sebe neće nekad nazvati takvom generacijom? Nesumnjivo je to utjecalo i na moj rad, treba biti u duhu vremena, ali i gledati jednim okom u budućnost istodobno. Prošlost je opet naša sadašnjost, i to je vrzino kolo - ističe Šehić.


U svojim “Pričama” nekoliko je puta istaknuo važnost povratka prirodi. Tvornice će, kaže, postojati “samo zbog industrijske romantike, travâ i divljih zvijeri”


- Čovjek se može vratiti prirodi, većina ljudi to želi. Zar nije povratak prirodi sva taželja starijih ljudi da imaju vrtove, da uzgajaju cvijeće, bilo što? Ja bih to 
nazvao povratkom zemlji. Ako odete u Ukrajinu, onda ćete vidjeti da ovakve
 distopijske slike, kao što ste citirali sliku iz moje priče, već postoje u napuštenim
 postrojenjima i gradovima duhovima nakon Černobila. A ne moramo do Ukrajine, Bosna je puna ovakvih prizora, ulaz u grad Vareš je baš takav - priča književnik. 
Raduje ga ulazak u širi krug nagrade nazvane po nadimku Miroslava Krleže.


- Postoji nekoliko vrsta književne besmrtnosti, meni se Krležina više sviđa nego Andrićeva - zaključuje Šehić.