U nekim školama u Americi, u kojima nema domaće zadaće, jedinu stvar za rad kod kuće koju učitelji nisu izbacili jest pola sata čitanja prije spavanja. Rezultati testiranja čitalačke pismenosti prema PISA testiranju svake godine su sve lošiji. Čak 20 posto hrvatskih 15-godišnjaka ne zadovoljava osnove čitalačke pismenosti. Prevedeno, ne razumiju ono što pročitaju.

- Lektirni naslovi moraju postati djeci prihvatljiviji. I u vrijeme kad sam ja išla u osnovnu školu lektira je bila kamen spoticanja. Ono što nam je bilo zadano nije bilo zanimljivo. Danas je i gore. Mi djeci nudimo ‘Smrt Smail-age Čengića’, Šenoine ‘Povjestice’, a oni bi ‘Kronike iz Narnije’, ‘Harryja Pottera’, ‘Gospodara prstenova’... Ključ je u promjeni naslova - tvrdi Jasna Slivac, profesorica hrvatskog jezika u osječkoj OŠ “Antuna Mihanovića”. Profesorica ne smatra da sadašnje naslove treba izbaciti iz programa, ali da se mora pripaziti u kojim razredima će se naći u planu i programu.

- ‘Romeo i Julija’ bi bili primjereni za srednju školu, no bili su i u odabiru lektira za osnovnu školu. ‘Mali princ’ se prerano stavlja u lektiru petog ili šestog razreda jer to nije klasična bajka. Govorim o lektirnim djelima koja su njima malo strana što se tiče jezika. Puno je arhaizama i njima je to djelo puno teže čitati nego ‘Junake Pavlove ulice’, ‘Trojicu u Trnju’, ‘Strah u Ulici lipa’... U djelima poput ‘Alkara’, Šimunovićeve ‘Duge’ ili Kolareve ‘Breze’, koja su njima jezično arhaična i pomalo dosadna temom, pokušavamo djelo staviti u sadašnjost, aktualizirati ga i približiti tako da učenici osjete tu svevremenost. Imamo vrlo lijepih novih izdanja koja bi njima bila puno bliža – ‘Vanda’, ‘Debela’, ‘Gospodar prstenova’, ‘Harry Potter’... Te knjige se čitaju u jednom dahu. Na kraju svake godine zamolim ih da mi predlože nešto što su pročitali u slobodno vrijeme i među najčešćim prijedlozima za lektiru je ‘O mamama sve najbolje’. Oni traže znanstvenu fantastiku, npr. ‘Kronike iz Narnije’. Djeca vole sve što je pustolovno i blisko njihovim godinama - govori Slivac. Profesorica neprestano traži načine kako zainteresirati djecu što više za čitanje. Primjerice, učenike odvede u dvoranu gdje scenski pokušaju odigrati “Kuginu kuću” ili “Kamene svatove”.

- ‘Brezu’ radim kao sudnicu. Zadam im ranije zadatke, odredim tužitelja, branitelja, porotu, imamo i zapisničara, tajnicu koja sve zapisuje. Učenici najviše vole debatu, kad moraju braniti, tj. iznositi vlastito mišljenje. Često gledamo i filmove na satu. Od ‘Romea i Julije’ napravili smo igrokaz, ali čitali smo originalan tekst. Onda smo ga modernizirali s korištenjem suvremenih medija, mobitela i SMS-ova - kaže nam profesorica Jasna Slivac.

Profesorica Lilijana Radobuljac slaže se kako se nastavni program u Hrvatskoj nije promijenio već desetljećima i ne prati suvremena zbivanja u društvu.

- U nastavi hrvatskog jezika, prema važećem nastavnom planu i programu, kao da ništa poslije devedesetih nije napisano i objavljeno. Do uvođenja državne mature nastavnici općih predmeta još su i imali mogućnost individualiziranog pristupa, ali sad smo omeđeni Ispitnim katalogom koji se temelji na nastavnom planu i programu iz devedesetih - razočarana je Radobuljac.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje