I u dobru i u zlu, tajming je sve, a vrijeme izlaska hrvatskog izdanja knjige “Ispovijesti vatikanskoga egzorcista” savršeno je tajmirano s filmskom ponudom - sedam godina nakon smrti Gabrielea Amortha, ovaj legendarni vatikanski “lovac na demone” postaje lik na velikom platnu, gdje njegovog posthumnog holivudskog avatara uprizoruje Russell Crowe. Film “Papin egzorcist” inspiriran je Amorthovim knjigama, a jednu od njih, upravo “Ispovijesti vatikanskoga egzorcista”, nedavno je na hrvatskom jeziku objavio Verbum.

Ljubav između egzorcizma i Hollywooda duga je i vatrena - “The Last Exorcism”, “The Exorcism of Emily Rose” i “The Devil Inside” samo su neki od hitova svjesnih da se kolektivno moraju pokloniti remek-djelu žanra, klasiku “The Exorcist” iz 1973., redatelja Williama Friedkina. Amorth piše da mu je to najdraži film koji je ikada gledao, iako “pretjeruje sa specijalnim efektima”. Friedkin se staroj temi vratio 2017. kada je režirao i “The Devil and Father Amorth”, dokumentarni film o Amorthu i devetom egzorcizmu talijanske žene, snimljen svega nekoliko mjeseci prije svećenikove smrti. Sada, kada je pet godina kasnije u multiplekse stigao i igrani “Papin egzorcist”, s filmom je stigla i potvrda da su zanimljiva životna priča, otvorenost, netipična iskrenost, šarm i neuvijeni jezik Gabrielea Amortha inspirativne crte razdvajanja od drugih. A “drugi” su brojni - Međunarodno udruženje egzorcista, koje je Amorth osnovao 1990. kao svojevrsni centar za treniranje “istjerivača đavla”, danas ima oko 400 članova; prema podacima iz 2018., broj Talijana koji su tvrdili da su opsjednuti utrostručio se na 500.000 slučajeva godišnje, a iako je 2005. u SAD-u operiralo samo 12 specijaliziranih katoličkih svećenika ovlaštenih provoditi egzorcizam, taj se broj do 2023. popeo na između 125 i 150. U toj gomili, Amorth je uvijek bio jedinstveni ekscentrik, potpuno netipičan, već sam po sebi filmski lik. Kada su ga u jednom intervjuu pitali boji li se demona, odgovorio je: “Ne, nikada. Zapravo, vrag se pokenja u gaće kad me vidi.”

Amorth svoje gaće ne puni lako pa je tako 2012. proveo svojevrsni egzorcizam vlastitog poslodavca. Tvrdio je da se u Vatikan “infiltrirao vrag”. Neriješeni nestanak 15-godišnje Emanuele Orlandi iz 1983., Amorth je objasnio kao zločin u organizaciji vatikanske policije i stranih diplomata, koji su tinejdžericu oteli za seksualne zabave, a zatim je ubili i riješili se tijela.

Amorth se hvalio s preko 160.000 odrađenih egzorcizama. Tvrdio je da uvijek do maksimuma iscijedi znanstvenu, psihijatrijsku opciju pa tek kada se ustanovi da je bolest “duhovne prirode”, kreće u fajt. Isto je tako tvrdio da su Harry Potter i joga zli pa stavite sve to u isti kontekst.

“Ispovijesti vatikanskoga egzorcista” knjiško je putovanje kroz čitavu priču, poslovni i privatni put, povijest i analiza metode, na čijem se početku autor jasno otkriva da dvije trećine svećenika uopće ne vjeruje u egzorcizam i Sotonu iznad njegove simboličke funkcije. No Amorth je jako, jako doslovan. A znanost? Ona je odavno rekla manje-više sve što ima na ovu temu pa tako umjesto u paranormalnom, objašnjenje nalazi u još jednom sindromu psihičkog poremećaja, koji savršeno opisuje stanje “opsjednutosti” - no koliko bi ljudi kupilo knjigu naziva “Ispovijesti vatikanskog svećenika o disocijativnom transu”?