Drugi dan suđenja Filipu Zavadlavu (25), optuženom za “Varoški masakr”, trostruko teško ubojstvo rafalima iz Kalašnjikova, započeo je pomalo iznenađujuće – nije se naime pojavio niti jedan svjedok. Barem u 9 sati ujutro, kada je započela glavna rasprava u velikoj dvorani splitskog Županijskog suda pod predsjedanjem sutkinje Višnje Strinić. Svjedoci su ipak došli, uz malo kašnjenje.
Važan iskaz dao je Damir Šolić, prvi susjed obitelji Zavadlav, koji je pri ulasku u sudnicu prijateljski, srdačno mahnuo optuženom. Upravo je njega Filip Zavadlav slušao pozorno, gledajući kroz naočale naizmjenice dokumente na nogama te svog nekadašnjeg susjeda. Po prvi put od početka postupka je čak uputio pitanje nekom svjedoku...
Jedan čovjek igrom sudbine izbjegao smrt
Dogodile su se dvije iznimno zanimljive stvari. Prva, odvjetnik Branko Šerić koji zastupa optuženog, inzistira na direktnom saslušanju samo sedam svjedoka plus eksperte koji su radili psihijatrijsko-psihološko vještačenje njegovog klijenta. Ostali iskazi mogu se čitati, dakle te ljude ne treba pozivati na sud, što će sigurno značajno ubrzati suđenje.
Druga je došla od odvjetnika Željka Lubine, zastupnika Milene Torlak. Predložio je Lubina saslušanje dosad nepoznatog svjedoka, stanovitog Marija Bašića, koji je trebao te subote 11. siječnja 2020. godine voziti Juricu Torlaka na Matejušku! Što bi zapravo značilo da je igrom sudbine Marin Boban poginuo, a Bašić izbjegao smrt!
Tri brata su odrastali u disfunkcionalnoj obitelji, Filip ih je uvijek mirio. Znao sam djecu puštati da ulaze u svoj zaključani stan preko mog balkona. Roditelji su se uvijek svađali, a od kad je droga ušla u obitelj, neka dvojica su počeli dolaziti pred vrata tražiti novac, prijetiti, sve se to odnosilo na Stanislava. Jednom se zapalio stan, nedavno sam zbog toga pozvan dati iskaz - prepričavao je svjedok.
Dva dana prije zločina, sreo je Filipa. “Sve mi je propalo, ne znam što ću.”, kazao mu je u suzama Filip kojeg je pozvao na ručak. Strahovito tih, rastrojen, mršaviji desetak kilograma, bez spavanja gotovo dva tjedna, Filip je odbio ponudu starijeg susjeda da ga odvede u bolnicu, psihijatru.
- Cura me ostavila. Neke osobe su mi stavile nož pod grlo - jedva je nakon ručka odgovarao na pitanja dobrohotnog susjeda.
'Nisam ja to učinija...'
Na dan zločina, Damir Šolić gledao rukometnu utakmicu u Borsalina. U kafiću je čuo za pucnjavu, a Stanislav mu je nervozno prišao te rekao “šjor Damire, jeste vidjeli što se dogodilo, to je učinio moj brat”. Malo kasnije je došao Filip s ocem te visokim muškarcem, kasnije je doznao da je bila riječ o djelatniku Centra za socijalnu skrb.
- Filipe moj, šta si učinija, ubija si tri čovika?! - nije izdržao svjedok ne pristupiti mladiću koji je dva dana ranije ručao u njegovom domu.
- Pa nisam ja to učinija... - odgovorio mu je Filip Zavadlav dok su ga smirivali, nesuvislog pogleda i ponašanja, izvan sebe, koju minutu prije uhićenja.
- Prometna nesreća kada je poginula curica ga je promijenila, od tada je počeo puno piti. Ne znam da je prodavao drogu ili nekoga tukao, ucjenjivao. Nitko nema pravo pravdu uzeti u svoje ruke, na tako okrutan, brutalan način. Nije mi jasno da netko može to opravdavati - svjedočila je tijekom istrage Milena Torlak, majka ubijenog Jurice Torlaka.
'Mare, umrit ću'
- Jurica Torlak se nakon rafala na Šperunu pojavio na vratima kapije kad sam je htjela zatvoriti. Rekao mi je “Mare propucan sam, umrit ću”, vidjela sam krv na ruci, uvela sam ga u dvorište. Sin mi je zvao Hitnu, vlažila sam mu lice, a Jurica je u teškom stanju govorio da će umrijeti i da mu pozovem majku. Ubrzo je došla Hitna pa su ga odveli u bolnicu - o posljednjim riječima na ovom svijetu jedne od žrtava Filipa Zavadlava govorila je u istrazi Marija Brkljačić.