Vrijeme brzo ide iz jednog stanja u drugo. Te promjene su vrlo brze i nagle, a ranije ih nismo imali tako često. Događa se i da nevrijeme snažno pogodi jedno mjesto, a obližnje zaobiđe. Izgleda da se fina struktura olujnog nevremena mijenja. Oštrije su granice između područja pogođenih tučom i poplavama, objašnjava atmosferski fizičar Branko Grisogono, profesor na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu za N1.
- Ono nevrijeme lani u srpnju, superćelijska oluja, kao i ovo koje je bilo ovih dana – to su bile brzine kakve nismo imali prije 20 ili 30 godina. Prije 30 godina prosječna brzina kretanja olujnih oblaka bila je od 25 do 30 kilometara na sat, a sada se gibaju 50 posto brže - kazao je Grisogono dodajući da se odjednom pojavi brzi ogranak mlazne struje koji odozgo “pumpa” te olujne oblake da idu brže. - S druge strane, ti oblaci traže izvore vlage pa se sve to događa brže. Mi još ne znamo prave razloge toga. Intenzivno se istražuje, ali zasad nema znanstvenog objašnjenja zašto je tako.
- Točno je da El Niño popušta i recimo da je vjerojatnost oko 80 posto da će prestati krajem ljeta. Potom bi onda kratko vrijeme mogli biti u neutralnoj fazi, a potom bi ušli u fazu La Niñe. Dakle, suprotnu fazu od El Niña i takozvani normalni mod cjelokupnog ENSO-a - zaključio je klimatolog napominjući da je teško prognozirati hoće li ovo ljeto biti kišnije i vlažnije.