Ivana Turudića nisam imao prilike upoznati. Očito ne posjećujemo ista mjesta i ne družimo se s istim ljudima. Za njega sam prvi put čuo kad je prije desetak godina predlagao da se u Kazneni zakon ugradi djelo poricanja karaktera Domovinskog rata. Po Turudićevu prijedlogu, onima koji bi npr. tvrdili da je taj rat bio (i) građanski morala bi biti izrečena zatvorska kazna. Da je njegov prijedlog prihvaćen uslišile bi se želje brojnih hrvatskih nacionalista koji po društvenim mrežama već godinama zazivaju moje zatvaranje. S obzirom na to da (još) nije, koristim priliku ponovno pojasniti zašto mislim da je rat koji se u Hrvatskoj (i Jugoslaviji) vodio 1990-ih imao i elemente građanskog rata.

Najprije definicija. Najjednostavnija, prema enciklopediji Britannica: “Građanski rat je nasilni sukob između države i jednog ili više organiziranih nedržavnih aktera na teritoriju države”. Hrvatska enciklopedija pojašnjava da je građanski rat “ponekad posljedica separatizma, a može biti i potaknut utjecajem stranih sila”. James Fearon, profesor sa Sveučilišta Stanford i ugledni stručnjak za građanski rat dodaje: “Cilj jedne strane može biti preuzimanje kontrole nad zemljom ili regijom, postizanje neovisnosti regije ili promjena vladine politike”.

A onda i malo konkretnije. Da bismo dobili odgovor na pitanje je li Domovinski rat bio i građanski treba najprije pojasniti nekoliko važnih činjenica. Prvo, kad je počeo taj rat i drugo, kakav je bio državno-pravni status Hrvatske tijekom trajanja rata. Vjerovali ili ne, na prvo pitanje ustvari uopće nije lako dati konkretan odgovor. Naime, u hrvatskom Ustavu piše da je rat trajao od 1991. do 1995., bez preciznijih datuma. Međutim, u Zakonu o mirovinskom osiguranju, u članku koji regulira prava hrvatskih branitelja, precizno stoji da je Domovinski rat trajao od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996.

Pronaći odgovor na drugo pitanje ipak je malo lakše. Do 8. listopada 1991., tj. stupanja na snagu Odluke o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ, Hrvatska još nije bila nezavisna država, nego jugoslavenska republika. Posljedično, ako je rat počeo 30. svibnja 1990., pa čak i ako je počeo godinu dana kasnije, ispravno bi bilo reći da se radilo o građanskom ratu u Jugoslaviji, a samim time i u Hrvatskoj. Jer Hrvatska ne samo da je do 8. 10. 1991. sastavni dio SFRJ, nego ima i svog predstavnika, člana HDZ-a, u predsjedništvu te zemlje, koji nekoliko mjeseci prije “odluke o raskidu” postaje i predsjednik Jugoslavije. Dakle, građani srpske nacionalnosti koji se bune protiv hrvatske vlasti, vojnici JNA koji se nalaze na teritoriju Hrvatske, ali i hrvatski vojnici i policajci koji nastoje zaustaviti srpsku pobunu, svi su oni do jeseni 1991. građani i državljani Jugoslavije. Nakon službenog izlaska Hrvatske iz Jugoslavije, oni vojnici koji nisu bili građani Hrvatske, a nalazili su se na njezinu teritoriju, sudjelovali su u međunarodnoj agresiji. A što je s pobunjenim lokalnim srpskim stanovništvom? Da, oni su odbijali priznati novu vlast i novu hrvatsku državu, ali su ostali građani hrvatskih gradova i sela, poput Petrinje, Gline ili Knina. Uostalom, mnogi od navedenih će nakon rata zatražiti i dobiti hrvatsko državljanstvo, ali i (p)ostati hrvatski građani.

Treba se osvrnuti i na još jedan argument kojim se često nastoji pobiti teza da je sukob u Hrvatskoj imao elemente građanskog rata. Taj argument se svodi na (ispravnu) tvrdnju da su u ratu vojno, financijski i politički, prije i nakon izlaska Hrvatske iz Jugoslavije, važnu ulogu igrale Srbija i Crna Gora. Međutim, činjenica da se (nakon 8. 10. 1991.) radi o međunarodnoj agresiji sama po sebi ne isključuje postojanje građanskog rata. Jer po toj logici rat koji se u Španjolskoj vodio od 1936. do 1939. nije bio građanski jer su obje suprotstavljene strane pomagali ne samo pojedinci iz različitih zemalja, nego i vojske drugih država. Uostalom, slično je bilo i u drugim građanskim ratovima poput npr. onoga u Angoli ili Libanonu.

Za kraj, evo kako su čelnici Hrvatske tad nazivali ono oko čega se mi danas sporimo. Početkom siječnja 1991. potpredsjednik hrvatske vlade Milan Ramljak novinarima je objasnio što znači osnivanje SAO Krajine. Po njegovim riječima bio je to: “Izravni atak na ustavni poredak Hrvatske, njezin teritorijalni integritet i poziv na građanski rat”. Vrativši se krajem istog mjeseca iz Beograda sa sjednice na kojoj je vrh JNA pokušao provesti državni udar, Franjo Tuđman je pomislio da je uspio spriječiti najgore te je izjavio: “Bili smo na rubu građanskog rata, vojska je mobilizirana, Hrvatska se obranila demokracijom”.

Eto s kim bih ja, da su živi, dijelio ćeliju. Da se Turudića pita.