Ne bojim se ja nikakvih virusa, bojim se ja naših političara, a ne virusa – smije se Jure Šešelj Baran iz Komarne, malog dalmatinskog mjesta u kojem je, uz ostale bliže lokacije, smješteno oko 600 radnika iz Kine koji grade Pelješki most. Iako je korona virus prešao granice Kine, gdje je epidemija i izbila, u Komarni se ne boje da bi netko od radnika koju je proteklih mjeseci otišli u posjet domovini, mogli biti izvor smrtonosne bolesti u Hrvatskoj.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako nam kaže Ivo Jerković, jedan od partnera kineske kompanije China Road and Bridge Corporation (CBRC) kod kojeg je smješteno 100-ak radnika, osim raznih službenih institucija, o zdravstvenom stanju svojih djelatnika vrlo je temeljita i stroga sama kompanija.
- Radnici prolaze više kontrola i zaista nema nikakvog straha. Tek mali dio radnika išao je u Kinu, a dio njih se još nije vratio. Trebali bi stići za 15-ak dana, ali zaista držim da nema prostora za nikakvu paniku. Kompanija CRBC je vrlo profesionalna, a takav im je i pristup poslu. U prvom redu poštuju točnost, educiranost i poštenje. S obzirom na moje iskustvo s njima mogu slobodno reći da oni sigurno neće dozvoliti da im se dogodi propust i da se netko od njih zarazi i sa zarazom stigne u kolektiv – kaže nam Jerković dodajući nam kako kod njega nema nikoga baš iz Wuhana i ostalih gradova iz regije Hubei koja je najviše pogođena epidemijom.
Posljednjih nekoliko dana u Komarni je ipak malo manje radno, a malo više opušteno jer su Kinezi slavili Novu godinu. Osim same proslave dočeka, djelatnici kompanije nisu zaboravili ni na Komarnu i njezine mještane. Prvo su organizirali čišćenje plaže. U njihovoj tradiciji čišćenje kuće i okućnice iznimno je važno jer se tako rješavaju negativnih emocija i nesreća iz prošle godine.
- Ne čisti se metlom, jer se metlom pomete i sreća. Smeće su skupljali ručno, a nakupilo se čak pet kombija – kazuje nam Jerković dodajući i kako su za doček Nove godine organizirali i domjenak, a nisu zaboravili ni darivati starije mještane Komarne. Kao što je kod nas običaj u goste donijeti "ciglu" jubilarne kave i kekse, tako je kod Kineza običaj darivati s brašnom, mlijekom...
- Donijeli su mi ove ukrase za zid koji simboliziraju sreću u kući, blagostanje i zdravlje. Osim toga, donijeli su i 20 kilograma brašna, paket mlijeka, sokove, kavu, kekse, bombonijeru... Lijepo od njih – kaže nam Miljeko Brljević koji je naučio nekoliko kineskih riječi poput pozdrava i "živjeli".
On je naime, poput i njegovog sumještanina Jure, Kineze "upoznao" s domaćom rakijom.
- Evo ja sam ih tu častio, popiju, pa se stresu – smije se Jure.