Jedina kći Slobodana Miloševića napustila je Srbiju odmah nakon što je njezin otac izručen Haagu i od tada živi u Crnoj Gori. Kaže da je razočarana odnosom Srbije prema njenoj obitelji, te zato ne namjerava da više ikad doći u Beograd i u Srbiju, piše Kurir.
- Meni je, u stvari, strašno žao što sam se uopće rodila u Beogradu 1965. godine i tamo provela svojih prvih 36 godina. Stalno maštam o tome kako bi bilo divno da tatini roditelji nikada nisu otišli odavde i da je tata bio na moru te godine kad je upoznao mamu, a da je mama došla na ljetovanje i da su se oni zaljubili i da je mama ostala ovdje s tatom. Isto bismo se rodili Marko i ja, i svi bismo bili danas sretni i zajedno - kazala je Marija Milošević za Kurir.
Na pitanje je li ogorčena na Srbiju rekla je: E, na ovo pitanje treba objaviti knjigu 'Zašto sam ogorčena na Srbiju'.
S majkom Mirom Marković i s bratom Markom se, kaže, ne viđa.
- Ne viđam ih, i to bi bilo najmanje jedno poglavlje knjige 'Zašto sam ogorčena na Srbiju'.
Sumnja u službene podatke o uzroku očeve smrti
Ona smatra da njezin otac uopće nije uhićen zbog Haaga
- Navodno je uhićen zato što je novac od carine dao tekstilnim i metalskim radnicima, prema optužbama tadašnjeg upravnika carine Mihalja Kertesa. A tata je dobio garancije od Vojislava Koštunice, Zorana Đinđića i Milana Milutinovića da neće biti izručen ni jednom stranom sudu. To je tako bilo. A onda je, negdje u lipnju 2001., dobio optužnicu od haškog suda, koju nikada nije uzeo. Ostala je tamo da visi u beogradskom zatvoru kad su ga tog popodneva na srpski vjerski praznik Srbi oteli i neustavno izručili haškom sudu - govori Marija Milošević koja je oca zadnji put čula 10. ožujka 2006. godine. Tada joj je rekao: 'Sutra ću ti se javiti ranije, jer je subota'. Nije se javio, umro je sljedećeg dana.
- Sve u vezi s njegovom smrti je vrlo sumnjivo. Počevši od toga da se njegov tanjur nije smio pomiješati s drugim, iako je u svim tanjurima bila ista hrana, pa do toga da te večeri nisu radile kamere. Pre dvije godine je objavljena knjiga 'Anatomija sudskog ubojstva', koju je napisao profesor Vukašin Andrić. On je bio na čelu međunarodnog konzilija sastavljenog od liječnika iz Srbije, Rusije i Francuske koji su 2005. godine pregledali tatu.
Profesor Andrić u toj knjizi tvrdi da je tata otrovan droperidolom, lijekom koji je anestetik i koji 'može izazvati ozbiljan rizik od tahikardije i smrti. Droperidol se može dati pacijentu intravenozno, ali kako dolazi u ampulama, može se ukloniti vrh ampule i staviti u hranu. Droperidol vrlo brzo prodire kroz čitavo tijelo, treba mu manje od dva sata po nekim izvještajima', piše u knjizi.
Također, 'ako se tome doda neobjašnjivo dugo odlaganje dolaska mrtvozornika (šest sati čekanja) i još četiri sata do prebacivanja do mjesta gdje će biti sljedećeg dana obavljena autopsija - kada se, dakle, sve te okolnosti uzmu u obzir, svaka razumna osoba bi se zapitala je li ovakvo kašnjenje unaprijed smišljeno kako bi se inkriminirane supstance degradirale i nestale iz tijela', objašnjava profesor Andrić.
A francuski vojni liječnik kojeg Andrić citira u svojoj knjizi, između ostalog kaže: 'Ovo je nesumnjivo sudsko ubojstvo uz pomoć liječnika, odnosno - medicinski potpomognuto sudsko ubojstvo'. A da je droperidol bio prisutan, potvrđeno je tokom toksikoloških analiza urađenih u Institutu za sudsku medicinu Univerzitetske klinike u Bonnu, a rezultat analiza je stigao tek dva mjeseca kasnije - 11. svibnja 2006. godine. - smatra Marija Milošević.
Za razliku od svoje majke koja je željela da se njezin suprug pokopa u dvorištu kuće u Požarevcu, Marija je bila protiv toga.
- Mislim da nitko od nas, ni živ ni mrtav, ne treba biti u Srbiji. Ima latinska poslovica koja kaže: 'Nezahvalna domovino - ne zaslužuješ ni kosti moje!'
Svi tatini suradnici bili su pokvareni i koristoljubivi
Na pitanje gdje je po njezinom mišljenju Slobodan Milošević griješio kazala je:
- Pogriješio je što je uopće bio predsjednik te zemlje. Biti predsjednik Srbije je posao iz pakla. Koji postotak ljudi koji su u nekom trenutku vodili Srbiju je doživio duboku starost ili koji postotak uopće umre prirodnom smrću? - kaže Marija te ističe kako Slobodan Milošević nema pravih političkih nasljednika.
Smatra da su Miloševićevi prijatelji i suradnici zapravo uglavnom bili kukavice, koristoljubivi, nepošteni, dvolični, beskrupulozni prevaranti.
- Takvi su ljudi. Rade takve stvari. Sjećam se kad krajem osamdesetih godina kad se nije moglo hodati od pobacanih slika druga Tita, ramova i stakla svuda po hodnicima i stepeništu u zgradi Politike, gdje sam tada radila. To mi je bilo potresno. Dakle, ljudi su, nažalost, mahom takvi - ističe Marija Milošević.
Kaže da se njezina obitelj nije enormno obogatila dok je bila na vlasti
- Ti što to govore bi se vjerojatno obogatili da su bili na našem mjestu zato što projektiraju sebe i pretpostavljaju da i mi radimo ono što bi oni uradili. U psihologiji se to zove projekcija, a narodna mudrost jednostavno kaže: 'Lopov za svakog misli da je lopov' - zaključuje nekadašnja tatina mezimica Marija Milošević.