To je to što me zanima!

Katolička i pravoslavna crkva će se ujediniti?

Dokument su potpisala izaslanstva predstavnika dviju crkava, kardinal Walter Kasper i metropolit Joannis Zizioulas nakon sastanka u Ravenni
Vidi originalni članak

Papa je prvi među patrijarsima, a Rim je prvo sjedište, stoji u dokumentu od 46 članaka kojim se postavljaju temelji ujedinjenja Katoličke i Pravoslavne crkve. Te dvije točke bile se među glavnima koje su dovele do rascjepa između katolika i pravoslavaca 1054. godine. Dokument su potpisala izaslanstva predstavnika dviju crkava, kardinal Walter Kasper i metropolit Joannis Zizioulas nakon sastanka u Ravenni u listopadu. Repubblica ocjenjuje kako ovaj dokument donosi smjernice, pravi "road map", za put prema ujedinjenju kršćanskih crkvi.
 

Idi na 24sata

Komentari 3

  • Slavonka52 12.09.2012.

    Bas bi bilo dobro da se ujedine, ali to je za bar sada utopija.

  • ROBYX 18.11.2007.

    (U knjizi kardinala Josepha Ratzingera, Sol Zemlje u izdanju Mozaik Knjige Zagreb,1997.na stranici 202 ) piše : novinar Peter Seewald pita tada još kardinala Ratzingera : \"Crkva i papa i dalje će se protiviti svim mjerama koje se na bilo koji način zalažu za pobačaj, sterilizaciju i kontracepciju . takvi postupci vrijeđaju dostojanstvo čovjeka koji je slika Božja, i podrivaju temelje društva. U načelu, riječ je o zaštiti života. S druge strane, zašto Crkva još nije ukinula smrtnu kaznu kao “pravo države “, kako to piše u katekizmu?\" (Katekizam Katoličke Crkve str,560.u članu.2266. ) Kardinal Ratzinger odgovara : “ Smrtnom kaznom kažnjava se, ako je pravedno dosuđena, netko za kojega je dokazano da je kriv za najteže kazneno djelo i tko predstavlja opasnost za socijalni mir .\" U Katekizmu Katoličke Crkve str,560. u članu.2266. piše :“Obrana općega društvenog dobra traži da se napadača onesposobi da čini zlo. S tim u vezi je tradicionalni crkveni nauk priznao utemeljenim pravo i dužnost zakonite javne vlasti da određuje kazne srazmjerne težini prijestupa, ne isključujući u krajnje teškim slučajevima ni smrtnu kaznu .“ U Glasu Koncila od 27. listopada 1996 broj 43 na drugoj stranici kaže : \"Ako je konzervativac svaki onaj koji smatra da je nedjelja obvezno neradni dan ... I nije taj zakon donesen radi utvrđivanja Božjih prava ili povlastica svećeničkog staleža, nego je to prvi u povijesti socijalni zakon. Tu je početak svih nastojanja za zaštitu ljudskih prava...\" S obzirom da je neradna nedjelja temelj socijalnog nauka crkve ,a crkva daje blagoslov nad smrtnom kaznom ako je ugrožen socijalni mir(npr. ako netko ne svetkuje nedjelju), kao što je rekao kardinal Ratzinger, onda nam je srednji vijek i inkvizicija opet pred vratima. Jasno je da ljudski život nije crkvi na prvom mjestu. Nitko ne vidi opasnost u tome što se crkva zalaže za neradnu nedjelju sve pod krinkom socijalnog nauka. Dakle, postoji ideja da neradnu nedjelju treba provesti političkim putem. A to uključuje zabranu rada nedjeljom. A zabrana automatski povlači za sobom kažnjavanje za nepoštovanje zabrane. Nikada niti jedna zabrana nije donijela ništa dobro. U stvari, donosi to da se javlja reakcija koja može donijeti više štete nego koristi. Pogledajmo npr. prohibiciju. Da li se što postiglo? Nikada nije postojalo više ilegalnih punionica i trgovina alkoholnim pićima. Alkoholizam je cvjetao na sve strane. Predugo smo živjeli u komunističkom jednoumlju da bi opet dozvolili da jedna lukavo nametnuta ideja vodi politiku cijele države. Povijest je ipak najbolja učiteljica. Isto tako ta nas učiteljica uči da nikada nije bilo dobro kada je politika bila u službi religije. A to je upravo ono što se danas u hrvatskoj događa. Malo tko vidi problem u tome što je katolička crkva ušla u škole, vrtiće, televiziju i ostale medije. Govori se o ravnopravnosti među crkvama i vjerskim zajednicama, a sama činjenica da Hrvatska sa Vatikanom ima potpisana 4 međunarodna ugovora stavlja sve ostale crkve i vjerske zajednice u znatno podređen položaj. Vatikan svim sredstvima pokušava u Hrvatskoj stvoriti državnu religiju. I eto nas opet u jednoumlju. Ovaj puta ne u političkom nego u religijskom. Povijest srednjeg vijeka nas upozorava na vrijeme inkvizicije kada je više od 50 milijuna ljudi bilo ubijeno zbog religijskih razlika i ljudske gluposti. Tada je država bila samo ruka crkve. Ali zašto sada izvlačiti prljavo rublje prošlosti kada znamo da se Papa javno ispričao za to? Upravo zato jer praštanje ne podrazumijeva iskrivljavanje povijesnih činjenica i prilagođavanje tih činjenica novonastalim političkim situacijama. Reći ćemo “Pa sada smo u jednom civiliziranom društvu. Ovo je ipak 21. stoljeće, a ne mračni Srednji vijek…”. Pogledajmo samo iskustva iz ovoga rata koji smo upravo prošli. Rane su još uvijek svježe i bolne. Naročito za one koji su nekoga izgubili. Koliko je trebalo da se susjed okrene protiv susjeda i pobije mu cijelu obitelj samo zbog toga jer je druge nacionalnosti ili vjere?! I to sve u jednom civiliziranom društvu na pragu 21. stoljeća. Ne ponovilo se nikada… Danas se ista stvar radi kada se potpiruje mržnja prema pripadnicima drugih vjeroispovijesti na naćin da ih se naziva fundamentalistima. I to samo zato jer drugaćije vjeruju nego večinska crkva.(možda ne svetkuju nedjelju) A fundamentalizam se danas usko povezuje s terorizmom. Bez obzira što ta dva pojma nemaju baš ništa zajedničko. A tko to danas zna? I koga to uopće zanima? Upozorenje ima smisla samo prije nego li se zlo dogodi.

  • grasshopper 14.11.2007.

    MIR S VAMA, rekao je Isus

Komentiraj...
Vidi sve komentare