Bila je noć, 2. lipnja. Tri tjedna ranije bila sam na kontroli i sve je bilo u redu. Doktor je tad rekao da bi porođaj trebao uraniti. Suprug je te večeri radio noćnu smjenu u Muraplastu. Navečer sam normalno legla s trogodišnjim Ivanom. Poslije ponoći su me probudili bol i pritisak u trbuhu. Osjetila sam da mi je puknuo vodenjak.

Priča nam to Katarina Virglej, koja je u obiteljskoj kući u Kotoribi rodila malenog Lorena. Odmah je nazvala na posao supruga Hinka. Dojurio je.

- Nazvala sam i baku koja je došla i odvela Ivana. Mislila sam da ima vremena, ali jednostavno ga nije bilo. Sve se dogodilo u nekoliko minuta koje su meni trajale najdulje. Moja najbolja prijateljica Tanja Valpatić, inače primalja, savjetovala nas je preko telefona što treba činiti. Suprugu je preko telefona davala upute - rekla je ponosna mama Katarina. Porodio ju je suprug Hinko. Loren je na svijet došao oko 1.10 sati. Za oboje je, kaže, to bio popriličan šok, no najvažnije im je bilo da bebica bude živa i zdrava te da su oboje bili i ostali prisebni u tim trenucima.

Kad se maleni rodio, suprug ga je stavio mami na njedra. Čekali su Hitnu pomoć.

- Donijeli su sterilne škare kojima je potom Hinko prerezao pupčanu vrpcu. Te osjećaje u nama nemoguće je opisati. Nije bilo ni vremena za strah - kaže dirnuta majka Katarina. Odmah su došli i dečki iz Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije koji su dežurali te noći u Ispostavi u Kotoribi.

- Nedugo ranije, 20. svibnja, bilo je otvorenje ispostave Hitne službe u Kotoribi. Karlo Lesar i Sandro Bratinšćak bili su super. Toliko ljubazni, pažljivi i, prije svega, profesionalni te puni podrške koja nam je u tom trenutku bila i te kako važna. Želim im se javno zahvaliti i pohvaliti što je Kotoriba konačno dobila ispostavu Hitne medicinske službe, a u našem se slučaju najbolje pokazalo koliko je brzina važna. Ti mladi ljudi moraju čuti i lijepe riječi pohvale - rekla je presretna mama. Mladu obitelj vozilom Hitne pomoći prevezli su u čakovečku bolnicu gdje ih je dočekala ekipa na čelu s pedijatricom Jovankom Žvorc i primaljom Tanjom Radek. Bili su iznenađeni jer je tata prerezao vrpcu.

- Loren i ja bili smo tri dana u bolnici, a onda su nas otpustili doma - kaže Katarina. Njezin suprug je skroman pa se nije htio hvaliti.

- Mi smo od srednje škole zajedno. On je prava dobrica - kaže Katarina, ponosna na svoga Hinka. Povratku mame i malog brace iz bolnice najviše se veselio stariji brat Ivano koji je s nestrpljenjem čekao upoznati malenog brata.

- Do neba sam ponosna na predivnog supruga Hinka i najboljeg tatu na svijetu koji je još jednom dokazao da je izuzetan čovjek - kaže mama koja uživa u oporavku od porođaja i pazi na novog člana svoje sretne obitelji.